Ne mogu da shvatim da jedan sud kao što je Županijski sud u Zagrebu, a poslije i Vrhovni sud Hrvatske svojim presudama vjeruje lažima i profesionalnim svjedocima optužbe, a da ne vjeruje svjedoku odbrane Božidaru Kneževiću samo zato što je Srbin, ni mojim oficirskim izvještajima kao zvaničnim dokumentima, rekao je penzionisani pukovnik Vojske Republike Srpske Dane Lukajić za Glas Srpske.
Lukajić, koji je 20. januara iz zatvora u Glini prebačen u Kazneno-popravni zavod Tunjice na izdržavanje šestogodišnje zatvorske kazne koju mu je izreklo hrvatsko pravosuđe, kaže da je osuđen na osnovu iskaza profesionalnih svjedoka koji su u logoru za ratne zarobljenike (LRZ) Manjača proveli samo osam dana.
- Na osnovu njihovih iskaza na 15-godišnju zatvorsku kaznu osuđen je i penzionisani policajac iz Splita i Srbin Mirko Graorac, za koga su oni tvrdili da je bio član spoljne straže na Manjači iako čovjek nikada u životu nije kročio na Manjaču. Graorac je potpuno nevin odležao devet godina u zatvoru u Hrvatskoj prije nego što je prebačen na Tunjice, odakle je pušten nakon što je odležao dvije trećine kazne - kaže Lukajić.
On ističe da su njega i u optužnici i u presudama greškom ili zlonamjerno tretirali kao načelnika bezbjednosti u LRZ Manjača iako to nije bio, već vođa tima operativaca za ispitivanje ratnih zarobljenika.
- Nisam bio drugorangirani oficir u logoru, niti sam bio nadređen vojnoj policiji, ali hrvatski sudovi su poklonili vjeru profesionalnom lažnom svjedoku Žarku Toli koji je tvrdio da sam ja 100 odsto bio nadređeni vojnoj policiji, što nije tačno - kaže Lukajić.
On ističe da je njegove oficirske izvještaje iz perioda egzistiranja LRZ Manjača zaplijenio SFOR i odnio u Hag, gdje su služili kao dokaz.
- Predsjedavajući vijeća u Hagu tokom svjedočenja me pitao kako sam imao hrabrosti u ono vrijeme pisati takve izvještaje. Pisao sam samo istinu i tako bih radio uvijek, a sudovi u Hrvatskoj su ocijenili da sam izvještaje pisao kako bi mi kasnije služili za odbranu. Ne mogu da shvatim taj ljudski um koji konstatuje da sam ja 1992. godine pisao izvještaje kojima ću se braniti skoro 30 godina kasnije - kaže Lukajić.
Danas je tačno godina dana otkako su njegovi advokati podnijeli tužbu Ustavnom sudu Hrvatske.
- Ako ne bude prihvaćena, ići ćemo u Strazbur. Želim da sa svog i imena svoje porodice skinem etiketu ratnog zločinca - naglašava Lukajić.
On kaže da je u sobi 62 u zagrebačkom zatvoru Remetinec sa još četiri osuđenika proveo godinu i po dana, ističući da nije imao ozbiljnijih problema osim ponekog verbalnog sukoba.
- Samo jedno veče me pozvao komandir i rekao da ne izlazim sutradan u šetnju, jer neki osuđenik prijeti da će me napasti. Poslušao sam ga, ali nije se desilo ništa, a taj osuđenik je premješten - kaže Lukajić.
On dodaje da je u Remetincu bio do polovine februara prošle godine, kada je prebačen u zatvor u Glini.
- U Glini sam preživio i zemljotres koji se i te kako osjetio, ali, na sreću, niko nije povrijeđen. Poslije zemljotresa je stotinak zatvorenika prebačeno u druge zatvore, ali ja nisam zato što je već bio u postupku moj transfer u KPZ Banjaluka - kaže Lukajić.
