Na stranu luđačka, zadivljujuća upornost Davidovog oca, gotovo savršenog za ulogu koja mu je dana, na stranu i iskrena upornost svih onih koje je uvjerio da stajanjem s njim u redu grade novi sistem, pa se borba za pravdom pretvorila u široki front, širokih zahtjeva, no jučerašnji Dodikov istup u kojem poziva da se skupa krene na Tužilaštvo, ako nije otvorio oči hiljadama fanova Davora Dragičevića neće niti jedan.

Vlast u svakom društvu se sastoji, naime, od izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.

Zakonodavnu čine parlament, izvršnu vlada i predsjednik, sudsku – tužilaštvo i sudovi.

Neformalni stup vlasti ona je medijska. Nju nadzire NVO. I Najdraža ambasada. Ona je glavni stup vlasti koji usmjerava sve društvene tokove u BiH. Ona nadzire naše emocije, ona nas uvjerava koja naša suza je pacifistička, a koja fašistička.

Tužilaštvo i sudovi mogu privoditi ljude iz izvršne i zakonodavne vlasti. Dodik može biti priveden i utamničen od strane sudske vlasti u Republici Srpskoj. Ona daje naloge. Ona je dala nalog i za uklanjanje onih koji protestuju od prije neki dan. Policija bez naloga sudske vlasti ne smije ih uklanjati.

Tužilaštvo je dužno da provede istragu, podigne otužnicu. To ne čini niti Parlament, niti Vlada Republike Srpske, niti gradonačelnik Banjaluke. Zašto onda strelice Davora Dragičevića idu prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, a ne dotiču se zgrade Tužilaštva?

Zašto slučaj umjesto napada na organe koji ne rade svoj posao završava na političkim prijetnjama Dodiku?

I kako to da sve s maksimalnom medijskom dozom prati političko Sarajevo.

Isto ono Sarajevo koje i dan-danas krije jedno mistično ubistvo. Tačnije, više njih. Slučajevi su to ubistava koja nisu zanimljiva Režiserima. Jer vlast u Sarajevu, još može poslužiti.

No, zamislimo suprugu Joze Leutara, kako mjesecima stoji u Sarajevu, na kiši, u projektu Pravda za Jozu, kako ima podršku svih medija i ambasada, i kako prijeti SDA-u, kako Bakira naziva ubicom, kako blokira grad, kako je hit na svim sarajevskim TV kućama, kako uz nju stoje hiljade i kako se svaki pokušaj uvođenja reda u Sarajevu, na prostoru gdje stoje hiljade, smatra obračunom režima.

Možemo li uopšte zamisliti takvo Sarajevo?

Ne, Sarajevo koje plaćamo kao i Tužilaštvo u njemu, optužilo je suvozača Joze Leutara, da je sam sebi podmetnuo bombu. Isto je to Tužilaštvo koje u Banjaluci Davor ne napada.

Paralela toj sarajevskoj bizarnosti od optužnice suvozaču koji je sebi sam stavio bombu, u Banjaluci bila bi da režim Milorada Dodika optuži Davora da je ubio Davida.

Ta bizarnost se nama u Federaciji već dogodila. Mi živimo daleko mračniji entitet. U Srpskoj se to ne može dogoditi.

Ako prosječnog fana Davora Dragičevića u FBiH i šire upitaš o čemu se tu radi ovako će ti reći:

Dodik je sigurno ubio Davida, Dodik ili neko oko njega, i sada Dodik čini sve da se ne otkrije Davidov ubica, i zataškava to. Ako ga pitaš koji bi bio Dodikov motiv da ubije Davida, samo će ti reći kratko: Ne treba njemu motiv, on je zlo, Dodik je režim.

Sad smo se vratili do ključnog četvrtog stupa vlasti. Medija. Mediji u FBiH su uvjerili građane da je Dodik čovjek koji jede tuđu djecu, i on to, prema njima, čini čisto iz dosade.

Uzmimo da je prosječan građanin u FBiH u pravu oko Dodikove malicioznosti i ubilačkog nagona. Iako nije. Ali, recimo da jest.

Prosječan NVO mahač NVO zastava, dakle, pojma nema da je Tužilaštvo u BiH odavno pod kontrolom Najdraže ambasade i međunarodnih struktura, i da ne postoji taj Dodik koji bi spriječio Najdražu Ambasadu da ga privede, optuži i osudi, da oni imaju ikakve materijalne osnove za to. Najdraža Ambasada optužila bi i osudila Dodika i za daleko manje stvari, kamo li ne za zataškavanje istrage o ubistvu. Vrlo rado bi mu oduzeli politička prava i makli ga sa scene da im da sudski povod za to.

Što je onda cilj strancima s projektom Davor Dragičević?

NVO projekt Davor Dragičević, međunarodni je projekt rušenja Milorada Dodika. On služi za sotonizaciju režima i koristiće se još jako dugo. Zato ubica i ne smije biti pronađen. Jer NVO naručiocima treba ogorčeni otac. I nepronađeni ubica. Ne treba im Davor koji je doživio pravdu. Treba im Davor koji uporno traži pravdu.

NVO naručilac i Tužilaštvo u Republici Srpskoj pričaju istim jezikom. Naručilac okom, Tužilaštvo skokom. I u stalnom su kontaktu. Koordiniraju se. Zato Davor Dragičević ne napada Tužilaštvo u Srpskoj i ne gađa njihovu zgradu jajima. Zgrada Tužilaštva ne gori, iako je morala. Zašto? Zato što je Naručilac tako rekao.

A mi? Što smo to mi? Hrpa naivnih budala, iz sva tri naroda, s kojima se igraju, možda i spremaju za novi rat.

Živimo u društvu u kojem strane sile naše političare ucjenjuju i prijete im, dok je zapravo leglo korupcije u samim njima.

Neko je zaboravio pravni skandal decenije u BiH, zaboravili smo da je čovjek iz ambasade SAD nudio zaustavljanje optužnice,optuženome za ratni zločin u zamjenu za ličnu korist?

Svi smo glupi? Svi smo samo NVO masa?

Nismo.

Neki od nas znaju da je BiH jedina država na svijetu u kojoj sudstvo i tužilaštvo nisu pod kontrolom parlamenta i izvršne vlasti, nego je OHR osmislio hibrid koji sam sebe imenuje i postavlja, i jedino odgovara Njima.

Što ćemo na kraju s ubicom Davida Dragičevića? Ne postoji sretniji i zaštićeniji ubica od njega. On je prilično uvjeren, ma ko god on bio, da je cilj Naručioca da se projekt Davor što više odulji, a ubica možda nikada i ne pronađe.

(Izvor: Poskok.info)