- Ne mogu da tvrdim, ali možda su i neki političari u BiH shvatili da bez uvažavanja, kompromisa i dogovora nema napretka u BiH", rekao je Višković u intervjuu za "Nezavisne". On je rekao da je Vladi FBiH predložen dogovor o poravnanju prema kojem Republika Srpska treba da dobije oko 35 miliona KM i da ima uvjeravanja da je to i Federaciji BiH prihvatljivo.

I ove godine su bila osporavanja i napadi na Republiku Srpsku zbog proslave 9. januara. Mislite li da će to prestati?

- Mislim da neće. Sarajevo ne može da shvati, ovdje da bi bilo pomirenja i uopšte napretka, moramo se uvažavati. Nemamo ništa protiv da oni slave svoje datume i slave. Apsolutno niko iz Republike Srpske nema ništa protiv da oni slave ono što misle da je bitno za njihov narod. Niko ne spominje da u odluci od 9. januara 1992. godine piše da ona stupa na snagu onog momenta kada druga dva naroda donesu odluku da ne žele da žive u Jugoslaviji. Oni su u martu na referendumu to donijeli. Sada oni pričaju da je odluka od 9. januara početak rata, genocida... A, to je zamjena teza. Ajmo poslagati sve činjenice na sto i vidjećemo ko je želio rat, a ko mir. Mi smo u rat uvučeni i to su istorijske činjenice.

Te činjenice ne osporavaju samo Bošnjaci.

- Istorijskim činjenicama treba vremena. Mi smo još taoci medijske propagande, a ne istorijskih činjenica.

Za to smo sami krivi na neki način.

- Možda i jesmo, ali Republika Srpska u tom momentu nije bila toliko jaka i nije imala toliki broj prijatelja u svijetu koji bi je promovisali. Druga strana je više radila na tome i uspjeli su da preko međunarodnih institucija pošalju u svijet sliku da su u BiH samo Srbi loši momci. Poslije haških presuda i svih dešavanja u Srebrenici i oko nje pojavi nam se tajni dokument britanske obavještajne službe koji na neki način sve ono što je išlo iz BiH demantuje i ide na stranu onoga što mi pričamo, a to je da se ovdje nije dešavalo baš onako kako je slana slika iz BiH.

Republika Srpska već 28 godina postoji u zajednici sa BiH. Kako je vidite za, recimo, 28 godina?

- Ne mogu prognozirati. Republika Srpska je za 28 godina od objekta postala subjekat. Nijedna odluka u BiH se ne može donijeti bez Republike Srpske, i nadam se ide u pravcu da i međunarodna zajednica shvati da je griješila u BiH. Ne mogu da tvrdim, ali možda su i neki političari u BiH shvatili da bez uvažavanja, kompromisa i dogovora nema napretka u BiH.

Vjerujete li Vi u iskrene namjere međunarodne zajednice?

- Ne vjerujem i nisam opterećen međunarodnom zajednicom. Ovdje smo bitni mi, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, i ono što mi iskreno želimo da uradimo, mi to možemo uraditi i bez obzira na stav međunarodne zajednice. Sudbina BiH je u našim rukama, a ne međunarodne zajednice.

Novoizabrani predsjedavajući Savjeta ministara BiH jedan od prvih sastanaka održao je sa entitetskim premijerima. To ranije nije bila praksa.

- Ranije je jedan nivo vlasti držala jedna opcija, drugi nivo neka druga koalicija i nije se tu nikada mogla naći zajednička nit koja bi nas sve ujedinila. Ovo što sada imamo daje nam šansu i nadu da možemo da sjednemo i dogovaramo se.

I ranije je bilo dogovora entitetskih premijera i Savjeta ministara, ali se ne sprovode na terenu. Konkretno, zabrana izvoza drvnih sortimenata iz BiH još nije na snazi.

- To je tačno. To pitanje smo otvorili i na prvom sastanku i saglasili se da će resorni ministri poslije praznika sjesti i dogovoriti. Mislim da smo na putu da to pitanje riješimo poslije nekoliko godina. U pravu ste kada kažete da je dogovora i do sada bilo, ali uvijek neko iskoči. Mi smo sada u poziciji da nema niko namjeru da iskoči. Na jednom fonu su sada dvije vlade i Savjet ministara. Nama je cilj zaštita domaće proizvodnje i tu će Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa i resorna ministarstva u vladama RS i FBiH lako naći rješenja za zaštitu. Imamo namjeru da već početkom februara imamo zajedničke sjednice vlada i Savjeta ministara, gdje će svi sjesti za jedan sto i da se dogovorimo i zadužimo po resorima ministre i idemo ka rješenjima.

Koliko BiH ima prostora da zaštiti domaću proizvodnju s obzirom na sve ugovore koje imamo, od SSP-a do CEFTA?

- Svi imaju te ugovore, ali izgleda da ih je do sada samo BiH poštovala ili je bila pod uticajem. Zaštita domaće proizvodnje je ključ za opstanak privrede i jedne države. Postoji način i pored svih sporazuma da se kreira mjera koja će da zaštiti u određenom trenutku vašu proizvodnju. Ne možemo dozvoliti da u stajama domaćih proizvođača imamo tovne bikove koje ne mogu nikome da prodaju, a da se bez ikakve kontrole u ogromnim količinama uvozi meso u BiH.

Da, ali to je stvar cijene i tržišta!

- Nije. Tu je stvar kvaliteta. Neko konačno i definitivno na granici treba da kaže šta nam se servira, šta jedemo i šta debelo plaćamo. Ne možemo varati građane da je sve stvar cijene i tržišta. Samo je pitanje da li smo spremni da se izborimo s raznim lobijima i sve je do nas. Što se tiče Vlade RS, mi smo spremni, ne da bi se sa nekim obračunavali i pravili probleme, već da zaštitimo naše ljude i proizvođače. Da li je normalno da mi u BiH platimo lijek za pritisak tri ili pet puta skuplje nego što je u Malom Zvorniku.

Je li taj lobi toliko jak? O cijenama lijekova se u BiH priča 20 godina.

- Apsolutno jeste. Prije neki dan smo u Komisiji za lijekove imali priču gdje su nam ljudi iz Rusije ponudili lijekove za tržište BiH koji su nekoliko puta, čak i desetina puta, jeftiniji nego što imamo sada. Odluka je donesena neriješenim rezultatom.

Dolaze li ti lijekovi u BiH?

- Isti broj je bio za i protiv, ali dolaze. Sve te farmaceutske kuće imaju svoje prste po dubini. Kad odete kod porodičnog doktora, neko vam propisuje ovaj, neko onaj lijek.

Kako gledate na rad Vlade Republike Srpske u prošloj godini i da li je nešto planirano, a nije urađeno?

- Ono što je zavisilo od Vlade Srpske mi smo u suštini sve uradili. Za mnoge stvari koje nismo trebali su nam drugi nivoi vlasti, Vlada FBiH i Savjet ministara. Recimo, ispregovarali smo sa Svjetskom bankom 150 miliona evra za fazu dva na koridoru 5c, odnosno obilaznicu oko Doboja. To je stajalo više od godinu dana u Savjetu ministara, a za tih godinu dana mi smo mogli raspisati tender, izabrati izvođača i krenuti u posao, a mi to nismo mogli uraditi. Za 2018. i 2019. godinu smo uskraćeni za PDV od skoro 50 miliona KM, a i "Elektroprenos BiH" kao zajedničko preduzeće je blokiran dvije godine, a tamo je za investicije na računima preko 200 miliona KM. Da nije bilo tih problema, sigurno bismo imali veći BDP, veće plate, zaposlenost... ali i pored svih opstrukcija imali smo rebalans budžeta za 60 miliona KM više, imamo najveći broj zaposlenih od kada se mjeri broj zaposlenih.

Zašto nema raspodjele PDV-a, zašto se ne usvaja novi koeficijent za raspodjelu?

- Zadnji koeficijent je usvojen u maju 2017. godine. Poslije toga se nije mogao usvojiti i danas smo na tom koeficijentu, sve vrijeme to je na štetu RS. Imamo i mi neki ostatak iz 2012. i početka 2013. godine. Napravili smo neki prijedlog sporazuma koji smo uputili Vladi FBiH i napravili smo naše viđenje poravnanja. Dakle, kad uzmemo naš dug i ono što nam je FBiH dužna, u konačnom stanju FBiH treba da isplati Republici Srpskoj 35 miliona KM. Obećanje je da će oni to prihvatiti, a onda ćemo povući sve te tužbe. Raspodjela koeficijenata je matematička radnja, i ako ćemo uvažavati institucije, struku i nauku, to je matematika, a ako nećemo, onda je to politika. Ako uđemo u sferu politike, i ako ne uvažavamo naše institucije koje su osnovane kao zajedničke, onda postavljam pitanje šta će nam. Što će nam "Elektroprenos BiH" ako ne može funkcionisati, što će nam i UIO ako ga ne uvažavamo.

To je tačno, ali hoće li ikada doći vrijeme da se ta priča o potrebi nekih institucija otpakuje?

- Hoće. To će se samo od sebe otpakovati. Onog momenta kada se pojavi problem, sam će se otpakovati. Godinu dana upozoravam na blokadu "Elektroprenosa BiH" i šta znači neulaganje u elektroprenosni sistem. Ako bi, ne daj bože, jedan dio BiH ostao bez napajanja električnom energijom u 21. vijeku, "Elektroprenos BiH" bi se sam ugasio, i oni ako nisu svjesni toga, ne mogu im pomoći.

Aktuelno pitanje je i povećanje stope PDV-a, da li je bilo govora o tome? Iz Vaših ranijih izjava može se zaključiti da ste za diferenciranu stopu PDV-a.

- Radna verzija zakona o PDV-u je u proceduri. Želim da dobijem odgovor i stav struke i ljudi koji su kompetentni za to pitanje. Kada govorim o diferenciranoj stopi, govorim kao čovjek, građanin sa visokim obrazovanjem. Zašto 98 zemalja u Evropi ima diferenciranu stopu, a mi jedinstvenu. Nije u redu da stopa na mlijeko, hljeb ili pelene bude ista kao za viski ili neke druge luksuzne stvari.

Poznajući nas, na pelene bi uvozili viski.

- Ne želim da govorim o tome. Ponovo se vraćamo u spekulacije i nerad institucija. Ako BiH nije spremna i sposobna da se izbori da institucije rade svoj posao, onda ona ne treba da postoji. Institucije moraju da rade svoj posao, a ako neko to pokuša da uradi, mora da bude sankcionisan.

Vlada Republike Srpske nikad nije imala veću podršku, da li je to prednost ili teret s obzirom na to da je šest stranaka okupljeno oko Vlade?

- To je prednost da imate komotnu skupštinsku većinu i niko pojedinačno ne može da vas ucjenjuje i da kaže ja sam 42. ili 43. Rasterećeni smo tog tereta. Vlada prije mene veći dio vremena funkcionisala je na 42 ili 43 poslanika i to je veliko opterećenje. Nikome nije garancija da je nekoga neka politička opcija poslala na neko mjesto. Moraju biti rezultati rada bez obzira na političku podršku.

Jedna od političkih opcija u Vladi Republike Srpske je u problemima. Nedavno je bila i smjena ministra iz DNS-a. Da li to može uticati na rad Vlade?

- Već sam rekao, što se tiče ministra Trninića (Neđo Trninić, bivši ministar saobraćaja i veza), on nije smijenjen zato što je lošije radio, naprotiv, bio sam zadovoljan njegovim radom. Međutim, došlo je do promjena u toj političkoj opciji, i to doživljavam kao unutrašnju stvar te političke opcije i to se dešava s vremena na vrijeme. Nema tu refleksije na rad Vlade Republike Srpske, ona radi normalno i već na narednoj sjednici Narodne skupštine biće imenovan novi ministar. Do današnjeg dana nisam dobio zvaničan prijedlog te partije.

Prosječna plata

Plan u 2019. godini je bio prosječna plata od 1.000 KM, ali do toga nije došlo. Može li se u ovoj godini to očekivati i može li se doći do tog prosjeka bez smanjenja poreza i doprinosa?

- Može bez smanjenja poreza i doprinosa i blizu smo prosjeka od 1.000 KM. Vlada Republike Srpske nije obećala da će ni krajem 2019. ni 2020. godine biti ta prosječna plata, već da ćemo učiniti sve da dođe do toga. Plata je značajno porasla u 2019. godini, sa 850 KM u 2018. godini na 913 KM u novembru prošle godine. Povećanje plata, zakoni kao i povećanje najniže plate će dati svoje rezultate i mi ćemo u prvom kvartalu 2020. godine možda doći da prosječna plata bude 1.000 KM. Nikada nisam obećao taj prosjek, ali radićemo sve da do toga dođe.

Djeca

Jedno od najznačajnijih pitanja je iseljavanje stanovništva. Možemo li išta uraditi da se to zaustavi?

- Mi činimo sve da to zaustavimo. Taj problem na ovim prostorima traje pedeset i više godina, a ne deset. Ne želim da bilo šta opravdavam. To se dešava, ali mi imamo drugi problem, i ako želimo to pitanje da riješimo, moramo ga postaviti na način da se nama manje rađa djece u posljednjih nekoliko godina i moramo tu tražiti odgovor.

Prije nekoliko godina smo imali preko deset i po ili jedanaest hiljada rođenih i sada smo spali na devet i po hiljada i tu je nama problem. Moramo se pozabaviti i kao porodica i kao društvo, a čak mislim i da se Crkva treba uključiti. Parama to pitanje nećemo riješiti, to govori i struka i svi. I slažem se s njima. Znam iz bliskog okruženja ljude od 30 ili 35 godina, stambeno zbrinute i zaposlene koji ne zasnivaju porodicu i tu moramo tražiti rješenje. Ulazimo u sferu sebičnosti. Nije nimalo lako podići dijete, ali postavlja se pitanje kakva nam je budućnost bez djece.