Pismo prenosimo u cjelosti:

"Krenuo sam u borbu za spas Srpske demokratske stranke i više nema stajanja, nema pauziranja i smirivanja dok se taj teški ali odgovoran i važan posao ne završi do kraja.

Kao odgovor na moju borbu za očuvanje stranke u koju sam ugradio polovinu svog života, isplivali su oni koji su se njenim sunovratom i propadanjem i te kako okoristili i koji su došli do neslućenih pozicija. Jedan od tih ljudi je i gospodin Dragan Mektić.
Vidjeli ste kako je i šta je govorio o meni. Kakve riječi i uvrede koristi, jer argumenata nema. Misli da će galamom da nadomjesti inteligenciju i nedostatak sposobnosti za kritičko razmišljanje. 
Kada kaže da sam politički metuzalem, a on dvije godine stariji od mene, samo je po sebi smiješno. Time nam kaže dvije stvari, prava je, da Milovan Bjelica traje 30 godina u politici, dakle dok je on bio beznačajni mali policajac, ja sam preuzeo odgovornost za hiljade ljudi koji su mi ukazali i koji mi ukazuju povjerenje iz izbora u izbore, a druga je da on sebe u sedmoj deceniji života smatra mladom snagom stranke.
 
Na sve to ja nisam, a možda ni sada ne bi odgovarao da nije rekao, između ostalog “da izađem iz šume i da vidim realne probleme”. Time on nije uvrijedio samo mene, već i sve ljude koji žive na romanijskom platou, sve stanovnike Sokoca, Pala, pa i Han Pijeska i Rogatice, nazvavši ih, odnosno nazvavši nas, šumskim ljudima, koji nemaju dodir sa realnošću, životom i problemima. Time je stao na stranu onog Sarajeva koje čitavu Republiku Srpsku naziva “šumskom”, “smrdskom” i kakvom sve ne. Svojim riječima, a posebno svojim djelima on se pokazuje kao vjerni sljedbenik onih bošnjačkih intelektualaca i politike koja napiše rječnik sa ovim terminima i objašnjenjima: “đikan” kao "seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porijekla koji je genetski četnik”, a naše opštine i gradove okarakteriše kao “balvangrad" navodeći da se to veže uz naselja poput Sokoca, Han Pijeska, Pala i Rogatice, dok pridjev "balvangradski" ima značenje "sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni". 
E uz ovakve se svrstao jedan član Srpske demokratske stranke. Ovo su njemu uzori i intelektualno vođstvo koje je za razliku od nas “iz šume” upoznato sa “realnim problemima”. 
Ti realni problemi su po njemu poznati jedino na onima koji sjede na kanabetima i puše nagrile. Opijen velikim gradom u koji je došao u poznim godinama života, gospodin Mektić je bio laka meta čaršijskih priča i politike kanabeta, na kojoj glagoljivo hvale i opojno tapšu po leđima dok god im neko služi. A gospodin Mektić, kao i neki drugi Srbi u Sarajevu, služili su i služe kao “korisni idioti”, ljudi koji nisu svjesni svoje uloge ni toga da su iskorišteni.
Baš zbog ovoga, kao što svaki čovjek preispituje samog sebe, i Srpska demokratska stranka mora da preispita ko je u njenom članstvu. Kakvi su se to ljudi u stranku uvukli tokom godina posrtanja, da bi na temeljima nacionalne, demokratske i konzervativne strnake sagradili ovo nešto, bez ideja i načela. 
Mora se zaustaviti privatizovanje SDS-a, mora se vratiti izvornim principima. Da, u stranci su kako reče gospodin Govedarica, “dvije stranke”, to samo po sebi nije loše, samo one nisu onakve kakve on kaže, jedna traži da se poštuju načela koja i dalje stoje u programu i statutu SDS-a, a druga se od njih udaljila i potpuno ih zanemarila. Ne želim da vjerujem da je gospodin Vukota svjesno jedan od tih. Međutim vidimo da neki poput Mektića, te Bosića to svakako jesu.

Mladi su potrebni stranci, ali i stariji da prenesu svoje iskustvo, jer ne kaže se džaba, da je svako dobar primjer, bar kako ne treba raditi ako ništa drugo. Kod nas se često govori o novim ljudima i da je za neke dosta politike, međutim zaboravljau na važnost kontinuiteta. Vjerovatno ne znaju koliko se dugo Pašić bavio politikom, ili Venizelos u Grčkoj i mnogi drugi, manjeg značaja i manje moći. 
Ovdje hoću jasno da naglasim, da ćemo nakon promjena unutar stranke dozvoliti povratak svim otjeranim i nezadovoljnim u SDS-u koji su trenutno zamrzli svoje članstvo ili su izvan političkih dešavanja i političkog života. 
Takođe nije jasno ni građanima, a ni simpatizerima, pa ni nekim članovima stranke da je moguće biti u opoziciji u Republici Srpskoj, a sarađivati na nivou BiH jer je taj model demokratije prisutan i u Belgiji i u Švajcarskoj. 

S tim što, da bi ta saradnja u interesu Republike Srpske na nivou BiH bila moguća, retorika i način opozicionog djelovanja u Srpskoj mora biti kvalitetnija i bolja, moramo se svi uzdržavati od prejakih i grubih riječi, od olakog kvalifikovanja i tome slično. Mnogi i u Republici Srpskoj ne shvataju politiku, a posebno ne ovako složenu politiku kakva se mora voditi u ovakvoj BiH. Na nama političarima ali i na stručnoj javnosti je da to ljudima objasnimo i pojasnimo, ali i da se sami obrazujemo i da učimo ugledajući se na slične sisteme u svijetu.

Moram se osvrnuti i na moj odnos prema nekima koji su u dio SDS-a u skupštini, a konkretno mislim na narodnog poslanika Nebojšu Vukanovića, on spada u one koji politiku ne razumije, koji govori ishitreno i bez daha saspe salvu riječi uvreda i kvalifikacija. 

Često govori i piše o meni i o SDS-u a da pri tom nije član stranke. Petlja se u sve i u svašta, ne zna u kada i kom svojstvu govori. Skoro je pisao kako sam isti kao gospoda Vučurević, Kalinić i Tadić, jer pismima i obraćanjima govorim o stanju u stranci. Pa ja sam dio stranke od njenog osnivanja, sa ovom pomenutom gospodom sam dijelio ili dijelim stranačku pripadnost i u uvjerenja, ali ovdje je ključno oni su bili dio SDS-a za razliku od pomenutog Vukanovića, koji to ne želi i time se hvali ali zato misli da ima pravo da ocjenjuje stanje u stranci. 
Njagov sadažnji angažman je potrčko Vukotin, kao izraz zahvalnosti što se našao tu gdje je. U skupštini je dekor, a ukoliko sam ja dvorski opozicionar, on je skupštinska luda. Za razliku od Stanivukovića nema ni harizmu ni staloženost, a za razliku od gospođe Trivić nema znanje da bi bio nova i mlada snaga opozicije.

Opozicija jeste Srpska demokratska stranka, ali reformisana, uređena i na jasnom patriotskom, demokratskom i konzervativnom kursu. Takva, ona će biti konstruktivna sa jasnim prijedlozima, rješenjima i sa Vladom Republike Srpske u sijennci. I neće dozvoliti da neslaganja oko politike u Republici Srpskoj narušava poziciju Srpske u Sarajevu", stoji u pismu Milovana Bjelice.