Zakon o zaštiti žrtava ratne torture ide na usaglašavanje na Zajedničku komisiju Narodne skupštine i Vijeća naroda koje nije postiglo saglasnost o pokretanju vitalnog nacionalnog interesa, pa će se o Zakonu ponovo govoriti 30. jula. Ni Ministarstvo boračko-invalidske zaštite, ni ostala tri kluba, Srba, Hrvata i ostalih, nisu prihvatili tri bošnjačka amandmana.
Iz Kluba Bošnjaka ponavljaju da će žrtve, ako Zakon prođe, biti diskirminisane.
"Nismo danas imali podršku od strane kolega da podrže ove naše amandmane, a Ministarstvo rada nije ni jednim argumentom moglo da ospori ove naše amandmane tako da stvarne žrtve rata ovim zakonom, ukoliko bi bio ovako objavljen, neće moći ostvariti svoja prava", tvrdi Kemo Čamdžija, delegat Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS.
Klub Bošnjaka nije imao argumente, tvrde predstavici Srba u Vijeću naroda. Smatraju da nijedan amandman nije obrazložen kako treba i da se kose sa zakonima o upravnom postupku i udruženjima i fondacijama Srpske. Za delegate Kluba Srba pokretanje vitalnog nacionalnog interesa više je prikupljanje izbornih poena nego borba za žrtve. Ovo je 33. put da se u postojećem mandatu Vijeća naroda poteže vitalni nacionalni interes što je, kažu, rekord.
"Ono što smo im prigovarali i što im već duži period prigovaramo je da je obrazloženje koje su dali šturo, napisano u jednoj rečenici. U svojim raspravama danas su više puta pominjali riječ diskriminacija, a kada smo ih pitali u čemu je, nisu znali da nam obrazlože", kaže Pero Petrović, delegat Kluba Srba u Vijeću naroda RS.
Predlagač zakona, Ministarvo rada i boračko-invalidske zastite, kao i predstavnici Udrženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, ranije su rekli da je pokretanje nacionalnog vitalnog inetersa pucanj u prazno. Zakon je prošao nekoliko kontrola, u njemu su učestvale međunarodne organizacije i u njegovom tekstu, tvrde, nema diskriminacije.
Klubu Bošnjaka je, konkretno, zasmetalo to što se pod žrtvom ratne torture podrazumijevaju civili koji su između '90. i '96. godine živjeli na teritoriji bivše SFRJ. Smatraju da to treba ograničiti samo na BiH. Drugi amandman se odnosi na podnošenje zahtjeva prema prebivalištu, jer smatraju da žrtve koje ne žive na teritoriji RS prava neće moći da ostvare. Smeta im i to što dokumentacija potrebna za dobijanje statusa žrtve može da se dobije samo u udruženjima iz Republike Srpske, ali ne kod federalnih i onih na nivou BiH.
