Iako je sitno brojala pred porođaj, Ana iz Kragujevca ipak se nije nadala da će svoje četvrto dijete roditi u automobilu. Maleni Tadija nije želio da čeka, pa će se njegov dolazak na svijet još dugo prepričavati.
- Kako mi je to bilo četvrto dijete sve mi je bilo i više nego poznato, porođaj, bolovi, kontrakcije. Zadnja tri, četiri dana osjećala sam bolove, ali nisam pridavala značaj, samo sam ih prodisala. Otišla sam na rođendan kod zaove, ali kad je oduvala svjećice zamolila sam ih da me vrate kući jer sam osjećala da nešto nije u redu – kaže Ana.
Sjela je u automobil sa Gordanom i Kristinom i tokom vožnje sve je bilo normalno do jednog trenutka, kad je osjetila da kreću porođajni bolovi. Tada je Ana rekla zaovi koja je vozila da stane, jer beba ne želi da čeka.
– Skrenule smo desno, van puta, stale i u jednom do dva napona, ugledala sam da je beba izašla. Kristina je odmah stavila bebu na grudi, znajući da nema opremu za presjecanje vrpce. Vikala je dobro je, dobro je. Dok smo čekali Hitnu, uvila ga je u Gocin džemper i tako ušuškan kod mame Tadija je sačekao Hitnu pomoć – priča Ana.
Ona dodaje da je velika sreća u čitavoj toj situaciji jeste što je Kristina, čiji rođendan su taj dan i slavili pedijatrijska sestra i osjećala se na neki način u sigurnim rukama. Sigurno je da ni one ovaj događaj nikad neće zaboraviti.
– Te emocije, kada su ugledale Tadiju, ne mogu da vam opišem. Goca je počela da plače, Tina se držala sve do trenutka kada su nas prebacili u sanitet. Držeći ga sve vrijeme kod sebe, dok ga je doktorka pregledala, ja sam bila najponosnija na njih, Tadiju pa na kraju i na sebe – ističe Ana.
Ovaj za sve poseban dan dugo će se prepričavati a mali Tadija i njegova mama postali su svima posebno dragi i u bolnici upravo zbog događaja koji je prethodio njihovom dolasku u porodilište.
– Kada smo stigli u porodilište svi su bili oko nas, mene su odveli u salu a njega u blok za bebe. Poslije nekih sat vremena sam sama ustala iz kreveta i otišla do sestara da mi daju bebu. Dalje je sve lagano išlo, njegov i moj oporavak. Poslije tri dana smo izašli kući i sada smo super, rastemo polako uz braću i sestru – rekla je mlada mama Ana.
Ona je iskazala veliku zahvalnost Gordani i Kristini, jer bez njih dvije kako kaže ne bi bilo ovakvog porođaja koji će se uprkos nepredviljivim okolnostima pamtiti na najlepši način.