Tatjana Ilić, baka ubijene 23-mjesečne Danke Ilić, prvi put je progovorila o neizrecivom bolu koji je 13 dana razdire za unukom.
„Ne, ne još. Ovo je košmar iz kog ne može da se probudi. Šta ljudi moji da vam kažem?! Ne mogu da prihvatim da nema naše bebe, naše djevojčice male vesele koja je tek bila naučila da trčkara. To je bila beba moja. Nema njenog tijela. Djeca mi se razdiru od tuge. Ivana treba da bude zdrava i da se ne sekira u trudnoći. Ćerka treba da mi se porodi“, rekla je Tatjana, a suze joj sve više naviru.
Ona je na lijekovima za smirenje, da bi uopšte mogla da funkcioniše. I ona i njen suprug.
„Moj um ne može da pojmi da među ljudima postoje takvi monstrumi. Da udare dijete i ne ukažu mu pomoć, koja je to vrsta? Moraju policiji da kažu gdje su je bacili. Normalan čovjek bi zastao da je udario mače, a ne djetence ovolicko“ govori gušeći se u suzama i pokazuje otvorenim šakama postavljenim otprilike u širini ramena.
Baka kaže da je od trenutka kada je djevojčica nestala iz dvorišta u Brestovačkoj banji gajila nadu da je će da se pronađe živu. I sama je učestvovala u potrazi.
Kada se pojavio snimak devojčice iz Beča i Tatjana je mislila da se radi o Danki.
„Bila nam je ista Danka, tako da smo vjerovali da je to ona. Tek kad smo kasnije uveličavali sliku vidjeli smo razlike. Ovo dijete je malo više i malo su joj oči drugačije“, rekla je Tatjana.
Čula je na vijestima da je brat ubice Dejana Dragijevića preminuo u policiji i danonoćno prati vijesti o toku istrage i potrazi za tijelom.
„Svi smo u bunilu nekom, tumaramo, niko ne može ni da jede, ni da pije. Da su je monstrumi kad su je udarili kolima ostavili na ulici, makar bi je majka našla“, neutješno plačući je rekla Dankina baka po ocu.
Kad se malo primirila nastavlja da opisuje košmarni život.
„Gledamo vijesti u nadi da će nam naći dijete. Idemo kod duhovnog oca i molimo se. U petak uveče i u subotu ujutru bila je misa za Danku i duhovni otac sa nama razgovara“, ispričala je za Republiku vidno uzrujana žena.
Policiji su roditelji, baka i djed kaže vjerovali od prvog dana i neizmjerno je zahvalna zalaganju svih koji tragaju za Dankom i istinom.
Posebnu zahvalnost duguje majoru policije Bojani Otović Pjanović.
„Bojana je velika žena i neizmjerno smo joj zahvalni za sve što je uradila i radi. Lavovski radi, mnogo je strpljiva i našu djecu Miloša i Ivanu je saslušavala pažljivo koliko god je trebalo da bi dali sve potrebne informacije za istragu“, istakla je Dankina baka koja je svjesna da su dani tuge i očaja pred kompletnom porodicom.
Žalim Ivanu i Miloša i zbog medijskog linča
U svoj muci Tatjana se mnogo uzrujavala od natpisa koji su bacali sumnju da su njena snaha i sin krivi za nestanak njihove ćerke.
„Znam koliko su Ivana i Miloš privrženi djeci i koliko smo lijepo živjeli kao porodica. Strašno je da u tolikom bolu doživljavaju linč, da se blate bez ikakvog razloga. Ne bi Ivana bila trudna treći put da nisu željeli treće dijete. Vodili smo jedan normalan porodični život koji nam je uništen“, rekla je ova nježna žena koja joj su najveća radost bili Dankini i Lazarevi osmjesi i sreća na licima.
