Služba za zaštitu svjedoka Specijalizovanih vijeća Kosova sa sjedištem u Hagu predložila je sudiji za prethodni postupak da odobri status žrtve za 17 osoba u procesu koji se vodi protiv nekadašnjeg Glavnog komandatna OVK Hašima Tačija i trojice šefova te paravojske, smatrajući istovremeno da samo jedan zahtjev za takav status treba da odbije.
Zahtjeve za status direktne ili indirektne žrtve do sada je podnijelo ukupno 18 osoba, od čega su devet Srbi i šest je kosovski Albanci, a nacionalnost trojice nije objavljena u Prvom izvještaju ove Službe, u kom se pored ostalog predlažu i zaštitine mjere za žrtve.
Za sve kandidate žrtve sprske nacionalnosti Služba je predložila sudiji da im dodijeli taj status, kao i za pet kandidata albanske i troje neindetifikovane nacionalnosti, dok je samo za jednog Albanca predložila odbijanje njegovog zahteva, jer se odnosi na događaj 1997. godine, a taj period nije obuhvaćen optužnicom protiv Tačija i ostalih.
Ovaj Albanac tvrdi da su da 1997. godine upucali pripadnici OVK zbog čega trpi fizičke i mentalne posljedice.
Svi pomenuti kandidati za žrtve označeni su pseudonimima - brojevima, kako bi se zaštitio njihov identitet radi bezbjednosti.
Pet Srba tvrdi da su bile direktne žrtve OVK, odnosno da su, kako se navodi u izvještaju, bili kidnapovati, mučeni, protivpravno zadržavani i da se prema njima nečovječno postupalo u logoru koji se pominje u optužnici u inkriminisamom periodu.
Tvrde da su pretrpjeli fizičku, mentalnu i materijalnu štetu kao posljedicu ovih zločina.
Četvoro je podnijelo Službi dokumentaciju u vezi sa povredama, dok je jedna žrtva podnijela i psihijatrijski izvještaj o pretrpljenoj duševnoj povredi.
Još jedan podnosilac zahtjeva srpske nacionalnosti tvrdi da je direktna žrtva kidnapovanja, mučenja, nezakonitog pritvaranja i okrutnog postupanja od strane pripadnika OVK u logoru na Kosovu u periodu na koji se odnosi optužnica.
Ovaj podnosilac prijave navodi da je pretrpio fizičku, mentalnu i materijalnu štetu kao posljedicu ovih krivičnih djela za šta je podnio ljekarska uverenja o fizičkoj i mentalnoj povredi i fotografije uništene imovine, kao i dokumente o gubitku zarade kao prateću dokumentaciju za materijalnu štetu, navodi se u izvještaju .
Drugo troje Srba, koji su podnijeli zahtjeve za status, navode da su indirektne žrtve OVK. Jednoj ženi su pripadnici OVK oteli muža koji nikada nije pronađen, a dvoje Srba se žalilo zbog otmice, odnosno ubistva očeva. Troje Albanaca iz iste porodice, tvrde da su indirektne žrtve OVK čiji je suprug, odnosno otac otet i nikada nikada nije pronađen. Još jedan Albanac tvrdi da su mu pripadnici OVK ubili brata, što ga čini indirektnom žrtvom zločina.
Tri podnosioca zahtjeva, čija nacionalnost nije objavljena, su članovi iste porodice, čiji je muž, odnosno otac bio otet i ubijen od strane OVK.
UNMIK-ova Kancelarija za nestale osobe i forenziku 2010. godine utvrdila je njegov identitet, navodi se u izvještaju.
Još jedna kosovska Albanka tvrdi da su joj pripadnici OVK ubili brata, zbog čega je pretpjela mentalne povrede. Služba za zaštitu žrtava traži od sudije da svim aplikantima odredi dodatne zaštitne mjere zbog opravdanog i povećanog rizika za njih i njihove porodice koje žive na Kosovu. Služba konkretno traži da se javnosti nikako ne otkriva bilo koja evidencija koja identifikuje podnosioce, kao i da se u njihovoj identifikaciji isključivo koriste pseudonimi. "Ove zaštitne mjere imaju za cilj da obezbede da informacije o identitetu kandidata ne dele se sa spoljnim svetom", navodi se u izveštaju službe.
Odluku ko će biti žrtva u postupku donijeće sudija za prethodni postupak.
Na njegovu odluku postoji pravo žalbe.
Tači, kao i Jakup Krasnići, Kadri Veselji i Redžep Seljimi terete se za niz ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti i terete se za zločine širom 40 mesta za u kojima su ljudi neosnovano lišavani slobode, mučeni i ubijani, za koje im prijeti kazna doživotnog zatvora.
U optužnici se navodi da Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići snose individualnu krivičnu odgovornost, prema različitim oblicima krivične odgovornosti, za krivična djela izvršena u kontekstu nemeđunarodnog oružanog sukoba na Kosovu, koja su bila dio raširenog i sistematskog napada na osobe za koje se sumnjalo da su bili protiv OVK.
Krivična djela koja im se stavljaju na teret izvršena u periodu najkasnije od marta 1998. do septembra 1999. na više mjesta na Kosovu, kao i u Kukešu i Cahanu, u sjevernoj Albaniji.
Prema navodima optužnice, ta djela su izvršili pripadnici OVK protiv stotina civila i lica koja nisu bili aktivni učesnici u neprijateljstvima.
