Pravovremeno reagovanje, poznavanje i pružanje prve pomoći ključno je za spasavanje života utopljenika, a kada je riječ o djeci treba primeniti različite tehnike vještačkog disanja, kaže doktorka Ivana Stefanović, specijalista urgentne medicine.
Kada je riječ o najmlađima najvažnije je da se primjene tri tehnike veštačkog disanja usta na usta, usta na nos ili usta na usta i nos.
Desetogodišnji dječak juče se udavio u bazenu u Odžacima kod Sombora, a kod slučajeva utapanja najvažnije je pomoći odmah.
Prema riječima doktorke Stefanović prilikom davanja vještačkog disanja prvi korak je da se očisti disajni put osobe koja se davi, zatim da se zabaci glava i podigne brada, jer se na taj način omogućava disanje osobe.
– Metoda za procjenu disanja je: gledam, slušam, osjećam, gledate da li se odiže grudni koš, abdomen, slušate disajne zvukove i osjećate na svom obrazu izdahnuti dah – kaže za Tanjug Stefanović.
Ona je dodala da je kod pružanja pomoći deci prilikom utapanja važno da se pritiska grudna kost kako bi se oslobodio kiseonik iz arterijske krvi.
Objasnila je da reanimaciju utopljene osobe treba da započne i osoba koja nije obučena za to, kao i da u svakom trenutku može da pozove centralu 194 i od ljekara dobije detaljne instrukcije kako to da učini.
– Kada je osoba bez svijesti i bez disanja njoj je srce stalo i ne možete ništa da pokvarite, sve što budete radili može samo toj osobi da poveća šanse za preživljavanje – istakla je Stefanović.
Ona je navela da je uloga spasioca u takvim situacijama od velike važnosti, jer su oni edukovani za pružanje takve pomoći, ali i da ljudi koji nemaju dovoljno znanja imaju obavezu da pomognu.
– Moramo imati spasioce jer oni znaju kako da uđu u vodu, drugi nisu za to obučeni, nemaju tu snagu i vi ćete biti povučeni s onim koji se dave zato nam treba spasioc – kaže Stefanović.
Prema njenim riječima, najčešći uzroci koji dovode do utapanja kod djece su nepažnja roditelja, odsustvo nadzora lica zaduženih da nadgledaju plivače, kao i to ako su djeca neplivači.
