Njemački profesor Rudolf Henzel izjavio je da je javnosti u Njemačkoj skoro nepoznato da je 230 njihovih vojnika, koji su tokom bombardovanja bivše Savezne Republike Jugoslavije u proljeće 1999. godine bili na zadatku u BiH i na Kosmetu, podnijelo zahtjeve za odštetu zbog izloženosti osiromašenom uranijumu i da su oni odbačeni.
Henzel je naveo da to nije prvi put, da o tome listovi nisu ništa pisali, te da je namjera da se, na svaki način, izbjegne javna rasprava o tome.
On je napomenuo da su se NATO snage, upotrebom visokotoksične i radioaktivne uranijumske municije u ratovima koji su se vodili proteklih decenija, a među njih spada i bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije, grubo ogriješile o elementarna ljudska prava.
"Namjera je da se, na svaki način, izbjegne javna rasprava o ovome. Ni po koju cijenu ne smije da se dopusti da rizik da naknadno dokazane katastrofalne posljedice ovog genocida isplivaju na svjetlost dana", rekao je Henzel za "Večernje novosti".
Prema njegovim riječima, razlog je jednostavan, jer bi u tom slučaju NATO članice, osim priznanja krivice, morale da isplate odštetne zahtjeve kojih bi bilo neuporedivo više nego sada, jer bi automatski svi vojnici, podnijeli tužbu ili ne, morali da budu obeštećeni.
"Još jedna od posljedica priznavanja krivice bila bi da bi NATO morao da stavi tačku na buduće nekažnjeno vođenje genocidnih ratova uranijumskom municijom", smatra Henzel.
Njemački političar Vili Vimer smatra da se ne smije ćutati o ratu na području bivše Jugoslavije i NATO bombardovanju, naročito ne o sredstvima koja su korištena.
"Preko prave istine nipošto ne smije da "nikne trava". I neće", poručio je Vimer, koji je ocijenio da bi njemačko Ministarstvo odbrane moralo da se založi za podrobno ispitivanje posljedica upotrebe municije sa osiromašenim uranijumom na lokalno stanovništvo, svuda gdje je korišteno.
On je naglasio da su izvještaji o mogućoj nanesenoj šteti veoma potresni, te da se pred njima ne smiju zatvarati oči.
