Baka Đurđa živi na krajnjem jugoistoku Srbije, u selu Radovnica kod Trgovišta, na granici sa Bugarskom i Makedonijom. Kuća od blata i drveta, djeluje, da je i starija od nje, a ona je rođena 1908. godine. Preživjela i upamtila oba svjetska rata, Titovu vladavinu, inflaciju, bombardovanje. Ni korona joj nije mogla ništa. Za sada se ne zna zvanično da li u Srbiji živi neko stariji od baka Đurđe (113).
Od brojne djece, a rodila ih je 17, "gleda" je samo sin Miroslav (58), deveto dete po redu, koji živi sa majkom i suprugom u kući. Baka Đurđa ima, kaže njen sin, 120 unuka i praunuka, a broj čukununuka, ne zna. Kaže, to je sigurno, po brojnosti barem, najjača familija u Srbiji.
On, poslije udesa koji je imao, više ne može da radi, ali, majku, kaže, mora da pazi.
Đurđa je nepokretna već pet godina. Do tada je sve radila, mesila, prala, odlazila u šumu za drva, donosila na leđima.
- Nekad dođe svesti, uglavnom je u komi. Hranimo je kao dete. Kupamo je u koritu - kaže Miroslav za Telegraf.rs. - Kuća je u raspadu, sve je blato, drvo, prokišnjava. I da ti kažem, težak je život. Znam da moram majku da čuvam, rodila me je, čuvala me - kaže Miroslav i dodaje da ostala živa Đurđina deca i ne pitaju za nju.
Tri brata su, kaže Miroslav, umrla. Jedan živi u Nišu, jedan u Glogonju, jedan je u Njemačkoj. Taj 30 godina nije došao da obiđe porodicu, tvrdi Miroslav. Jedna sestra je u Šumadiji, jedna u Krivoj Feji, a najstarija sestra u Makedoniji.
Njemu je, kaže, kao devetom u nizu, kum bio lično "drug Tito", što je tada bila tradicija, objašnjava. Kako kaže, braću zove, a neki se i ne javljaju. I kad se jave uvjereni su da ih zove da mu pošalju pare.
Da dođu da je obiđu dok je živa
- Ja nemam primanja, ali meni njihove pare ne trebaju, nego ako hoće da dođu da je vide dok je živa - navodi Miroslav i objašnjava da baka Đurđa ponekad "priča s duhovi". Vjerovatno joj se, kaže, pričinjavaju brojna djeca koju je izgubila i koja nisu ni upisana u knjige.
Miroslav kaže da mu je u ponedjeljak stigao paket iz jedne beogradske firme, poslali su mu pelene za majku. Imaće, kaže, dovoljno za mjesec, dva. Na pitanje šta im je neophodno, ćuti. Dodaje kasnije, kad je kuća prazna, sve ti treba. Baka Đurđa inače na ime tuđe njege prima 29.000 dinara. Od toga plate pelene, hranu i struju koju potroše. Miroslav se pita šta je sa majčinom penzijom, koju je ona trebalo da nastavi da prima poslije smrti muža.
Pitanje je da l' bi se iko sjetio baka Đurđe da nije bilo mlade karatistkinje i humanitarke Tamare Misirlić koja je javnosti skrenula pažnju na uslove u kojima starica živi. Ona je i pozvala one koji žele i mogu da pomognu da to i učine.
