Stojče Dojčinov (71) iz bosilegradskog sela Musulj živi u izuzetno teškim uslovima, a jedino živo biće koje trenutno ima uz sebe je njegov pas Džeki.
Kako kaže Stojče, da mu nije vjernog drugara, ne bi imao s kim da podeli svoju muku.
Kad ima šta da jede, što i nije previše često, Stojče vjerovatno prvo nahrani odanog ljubimca, a njemu šta ostane.
Stojčetove prve komšije i nisu toliko daleko, svega 300-400 metara udaljene. Problem je što su još stariji od njega.
Trenutno u kući ima pola džaka brašna i pola litre ulja. Skromno pokućstvo čine dva kreveta, šporet na drva, sto i orman.
Najvrijednije što Stojče ima sigurno je njegov ljubimac, jer s kim bi inače prozborio koju riječ tokom dana, za koga bi se brinuo kad ode da skita po planini, pa ga nema da se vrati.
Kolika je to vjernost, govori i činjenica da se pas Džeki, iako slobodan, uvijek vraća Stojčetu, čak i kad nema ništa da se pojede. Leži na krevetu, njemu iza leđa, čuva, dok pomno prati svaki pokret pridošlica, spreman da brani gazdu.
Kada je sezona, Stojče sakuplja plodove, šipurak i pečurke, pa to odnese u selo udaljeno desetak kilometara da proda.
Prvo što uradi sa sumom koju dobije je da plati struju koju potroši na jednu sijalicu. Nijedan drugi električni uređaj u kući nema.
Stojčetu je naša pomoć prijeko potrebna, kako bi svoju starost proživio dostojanstveno.