Prošlo je dvije godine otkako je Katarina Čočović na mrežama objavila kroz kakav je pakao prošla. Objavila je da su joj "povadili organe u ko zna koliko operacija", a sve zato što je naivno povjerovala da je povremeno sunčanje u solarijumu "korisno kao priprema za more".
U svojoj ispovijesti otkriva kako je sve počelo.
– Idi malo u solarijum, bezveze da goriš na suncu, eto po par minuta, samo pripremi kožu – tako su mi preporučivali dok sam radila u kozmetičkom salonu.
– I išla sam tri do četiri puta nedjeljno po par minuta, od svoje 20. do 27. godine – priča Katarina Čočović (37) iz Valjeva.
U to vrijeme dok je u salonu, nakon završene medicinske škole, radila manikir i pedikir, bila je od onih djevojaka koje žude za preplanulim tenom. Nije ni slutila da će joj to donijeti neznani broj hirurških operacija uz odstranjivanje pojedinih organa, doživotnu terapiju jednom mjesečno na Institutu za onkologiju i radiologiju, status invalidskog penzionera u 32. godini života, tri tretmana gama nožem, tronedjeljni svakodnevni odlazak na iks nož.
– Zapravo sam, odlazeći u solarijum i izlažući se štetnim UV zracima od 11 do 16 časova, obezbijedila sebi maligni melanom IV stadijum – priča Katarina i dodaje kako je jedina u familiji sa djagnozom karcinoma.
Na plaži se, kako kaže, nije pržila i okretala satima, ali jeste često bila na suncu u plićaku, provodila vrijeme na bazenu uz ivicu vode. Kaže i da je svjesna da mnogi u solarijum idu i po 20 minuta, ali da je i ovo što je ona radila – mnogo. Sve je počelo kada se prvi put porodila 2014.
– Nekoliko mjeseci poslije porođaja, primijetila sam da mi je porastao mladež koji je otprilike na boku. Nije svrbio, nije promijenio boju, samo je postao još malo ispupčeniji nego što je inače bio. Ipak, pripisala sam to hormonima od trudnoće i kod ljekara sam otišla tek kad je sin imao 10 mjeseci. U zdravstvenom centru u Valjevu su mi uzeli uzorak i poslali na histopatološki nalaz. Dvije nedjelje kasnije, u oktobru 2015., stigao je rezultat – maligni melanom III stadijum – priča ona.
Danas od svega iz tog trenutka najviše pamti osjećaj nemoći – šta sad, kako dalje jer nije mnogo znala o melanomu i liječenju te bolesti.
– Iz Valjeva su me brzo proslijedili na Institut za onkologiju i radiologoju u Beogradu i te 2015 sam postala njihov pacijent. Tu su mi dio oko mladeža očistili hirurškom intervencijom. Tada, a ni danas nažalost, nije postojala terapija za pacijente u trećem stadijumu melanoma koja sprečava metastaze. Samo sam išla na kontrole na tri mjeseca. Nažalost, bolest je prodorna i jako opasna, a ja toga nisam bila svjesna tada – nastavlja Katarina svoju priču.
Nakon dvije godine redovnih kontrola, Katarina se poslije konsultacija s ljekarom, odlučila za drugu bebu.
– Sve je bilo dobro dok u sedmom mjesecu nisam napipala čvorić ispod pazuha. Operisali su me tada trudnu u sedmom mjesecu. Onda sam u osmom mjesecu napipala još jedan čvorić. I opet su me operisali. U jednom trenutku kad smo prevodili dokumentaciju na engleski jezik, suprug, brat, snaja i ja nismo mogli da prebrojimo sve operacije koje sam imala od početka bolesti – rekla je ona.
Porođaj je, srećom, prošao dobro i Katarina je dobila još jednog zdravog dječaka.
– U januaru 2018. sam uradila kompletnu evaluaciju, sve neophodne skenere. Pokazali su jako malo organa na kojima nije bilo metastaza. Te 2018. sam dobila donaciju jedne farmaceutske kompanije za liječenje koje nije na listi RFZO. To je imalo vrlo malo efekta i ja sam prošla nebrojeno zračenja i operacija u ovih pet godina. U međuvremenu mi je biološka terapija promijenjena u imunoterapiju o trošku RFZO. Ja, eto, jesam na kraju dobila tu terapiju, ali i dalje nam je u Udruženju za borbu protiv melanoma cilj da se ona omogući pacijentima u III stadijumu kao preventiva od metastaza, a ne samo kad se one već pojave – kaže Katarina koja se zalaže za potpunu zabranu solarijuma, ne samo za mlađe od 18 godina.
I sada ono najteže pitanje – šta kažu ljekari?
– Ja sam se sa Institutom za onkologiju pozdravila. Poslali su me kući da provedem još par mjeseci sa porodicom jer ne postoji više ništa dostupno u Srbiji za moje liječenje. Ali ja nisam od takvog materijala da odustajem. U konsultaciji sa doktorkom našla sam moguće rješenje u Izraelu. To dosta košta, za početak oko 150.000 evra. Sada pokušavam da preko fondacije ‘Budi human’ prikupim novac. Sutra će sedam dana od početka apela i nadam se da će do kraja vikenda biti prikupljeno dovoljno. Pritom, kad je određena suma već legla na račun, kontaktirali smo ljekare iz Izraela i sada očekujem njihov poziv nakon razmatranja dokumentacije – kaže Katarina koja ima posebnu podršku.
– Moj stariji sin je vidio kako su se njegovi drugari organizovali da pomognu njegovoj mami i onda je pitao mamu kako on može da pomogne. Ćutali smo tad sat vremena. Nisam znala šta da mu kažem. Onda je on s početka raspusta ispred kuće prodavao stari školski pribor i tada sam ja pravila limunadu jer je bila vrućina, pa su djeca počela da je prodaju za mene. Sin je to nastavio sa mojim suprugom i tako se izrodila akcija ‘Limunada za moju mamu’ – kaže Katarina.
