Politikolog Nenad Kecmanović ocijenio je da ubjedljiva pobjeda Vladimira Putina na predsjedničkim izborima u Rusiji predstavlja veliki podstrek Srbima da odole svim pritiscima Zapada.
Kecmanović smatra da Putinov izborni trijumf jača samopouzdanje da se Srpska i Srbija opet nalaze na pravoj strani istorije i da treba izdržati sa još većim srpskim jedinstvom, energijom i odlučnošću.
"Osjeća se to već i u komšiluku, jer nije mudro udarati na Putinovog prijatelja /predsjednika Srpske Milorada/ Dodika", naglasio je Kecmanović za Srnu.
On je ukazao da su posljedice velike Putinove pobjede po Srpsku dvoznačne, objasnivši da, uz pozitivne strane, treba imati u vidu i nikad žešće pritiske kolektivnog Zapada.
"Te nikad žešće pritiske Zapada vidimo u izvedbi terenskog tandema Marfi-Šmit, kao što su suđenje predsjedniku Srpske u muslimanskom Sarajevu, širenje crne liste zbog učešća u proslavi Dana Republike, opstrukcija direktnih dogovora Čović- Nikšić-Dodik, otimanje javne imovine `manjeg entiteta`, politički uslovljeno brzog napredovanja ka ЕU i slične stvari", naveo je Kecmanović.
Međutim, kako je istakao, nema sumnje da Putinov izborni trijumf utiče na jačanje samopouzdanja Srpske i Srbije, ali i uvjerenja da su na pravoj strani istorije.
Prema njegovoj ocjeni, sama Putinova pobjeda, čak i ovako ubjedljiva, nije iznenađenje, jer su sve ankete ukazivale na veliku popularnost Putina, dok su protivkandidati, bar izvan Rusije, bili gotovo nepoznati.
"Međutim, pobjeda, uz podršku gotovo 88 odsto birača, zaista je trijumfalna. Rezultat je Putinovih spektakularnih postignuća i kao vrhovnog komandanta i u diplomatskim aktivnostima i na unutrašnjem planu. On se na početku petog mandata već afirmisao kao vodeći državnik 21. vijeka u svijetu, bez obzira na, sa nekoliko izuzetaka, nejaku konkurenciju", naveo je Kecmanović.
Komentarišući značaj Putinove pobjede u odnosu na okolnosti u kojima je ostvarena i njen uticaj na globalne tokove, Kecmanović je ocijenio da veliki izborni trijumf Putina predstavlja ne manji poraz kolektivnog Zapada.
"Pale su u vodu njihove samoispunjavajuće prognoze o pobuni u dijelovima zemlje sa neruskim stanovništvom, o masovnim protestima opozicije u Moskvi i Petrogradu i o odmetanju nekih garnizona u Ukrajini", ukazao je Kecmanović.
On je istakao da je najveće čudo Putinove politike amortizovanje neviđenih zapadnih sankcija u desetini paketa koje su trebale da ekonomski unište Rusku Federaciju, ali ih je on preokrenuo u podsticaj za razvoj domaće industrije i vratio na adresu pošiljaoca.
"Na kraju je ispalo da je evropski dio kolektivnog Zapada samom sebi uveo sankcije, posebno Njemačka koja je samu sebe lišila ruskih energenata neophodnih vodećoj evropskoj industriji. Najzad, sankcijama se nije pridružila velika većina država u svijetu", naveo je Kecmanović.
On je naglasio da se to državničko čudo na Zapadu intenzivno proučava, kao što se po vojnim školama predaje jedan novi način ratovanja sa minimumom mobilisanja žive sile i ograničenom upotrebom superiornog raketnog naoružanja, a maksimalnim efektima.
"Naravno, za mir i stabilnost u svijetu neophodne su i promjene na drugoj strani i zato se pogled okrenuo na izbore u SAD, na dvoboj Bajden-Tramp. Ovaj potonji je odavno izražavao poštovanje prema Putinu i već je viđen kao uspješan pregovarač", zaključio je Kecmanović.