Krivični sud u Briselu osudio je na doživotni zatvor zbog ubistva Еnvera Hadrija Božidara Spasića, Andriju Draškovića i Veselina Vukotića.
Pomenuti trojac je prema pisanju medija još 2016. godine osuđen na doživotnu robiju, a Spasić je tada rekao kako nije dobio ni optužnicu, a kamoli presudu. On je za Telegraf sada rekao da ga Belgija nikada nije teretila, već da je suđenje održano po tužbi kćerke Еnvera Hadrija, Teute i njena dva brata.
- Nova je vest da je sud u Briselu zakazao ročište po žalbi Andrije Draškoviča i Veselina Vukotića. Zapravo su birali porotu, koja treba da donese odluku o žalbi. Porota će 9. januara odlučivati o presudi - objašnjava Spasič za Telegraf.
Spasić je posredstvom policijskog inspektora Miroslava Bižića došao u kontakt sa grupom beogradskih kriminalaca i poslao ih u Beligiju da izvrše egzekuciju, prema detaljima iz postupka do kojih je došao KRIK.
Podaci iz istrage pokazuju da su tim ubica činili Veselin Vukotić, Andrija Drašković, Darko Ašanin, Andrija Lakonić, Jusuf Bulić i Kristijan Golubović.
Ašanin, Lakonić i Bulić ubijeni su tokom devedesetih u Srbiji.
Navedeno je da prva ekipa, Golubović i Bulić, nije uspjela u misiji. To je pošlo za rukom Vukotiću i Draškoviću – pratili su Hadrija kolima, sustigli ga kada je zaustavio automobil na semaforu i u njega ispalili nekoliko metaka. Hadri je preminuo na licu mjesta.
Inspektor Bižić dao je izjavu 1990. godine sudu u Beogradu u kojoj je razotkrio ovaj tim i Spasićevu ulogu, priznavši da je on spojio Spasića sa kriminalcima.
Bižić je ustrijeljen 1996. godine u Beogradu, ali je njegovo svjedočenje korišćeno u postupku pred belgijskim sudom, gdje su sem Spasića bili optuženi i Drašković i Vukotić. Ubistvo Bižića nikada nije riješeno.
Spasića, međutim, tereti i njegova knjiga „Lasica koja govori“. U knjizi objavljenoj 2000. godine, Spasić je napisao da stoji iza ubistva Hadrija i detaljno je opisao način na koji je izvedeno. Spasić se pohvalio ovom akcijom, tvrdeći da je Hadri bio terorista, te da je ubijen kako bi se zaustavio atentat na tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića.
"Sprečavanje atentata na predsjednika stavio sam kao prioritet, a kontraakciju koju sam namjeravao da izvedem nazvao sam ‘Lasica koja govori’“, napisao je Spasić u knjizi.
"Najprije sam preko pouzdanih veza u beogradskom podzemlju odabrao saradnike koji su spremni i sposobni da izvedu simultano trostruki udar, jer je moj plan zaista bio paklen… Najveću pažnju u operaciji protiv Hadrija obratio sam prilikom odabira oružja. To je morao biti „čist“ pištolj strane proizvodnje bez ikakve mogućnosti identifikacije gdje je nabavljen.“
Ova knjiga se uz Bižićevo svjedočenje koristila kao dokaz u Belgiji.
U intervjuu koji je novinarima KRIK-a dao Spasić 2016. godine je, međutim, negirao da je organizovao ubistvo Hadrija.
Svoju knjigu opisao je kao „romantizovanu bajku“ u kojoj je u svom liku predstavio službu, kako bi priča imala junaka i bila dinamičnija.
„Kada govorim o tome ‘ja sam odlučio’ ne znači to ‘ja sam Božidar, ja odlučio’. To je služba odlučila. Ne može pojedinac unutar nekog bezbjedonosnog aparata da sam neke odluke donese. Iza svake operacije stoje jako organizovane pripreme službe. Ja sam samo bio personifikacija u knjizi da bi to bilo malo dinamičnije“, objasnio je Spasić.
Nije negirao svoju umiješanost, ali nije želio da detaljnije govori o tome.
„Na tu temu ne možete od mene dobiti više nijedan odgovor“, rekao je Spasić novinarima KRIK-a.
Spasić ne spori saradnju s Bižićem, ali negira da ga je on upoznao sa kriminalcima koji se spominju u ovom slučaju.
"Ma kakvi, to su njegove priče vjerovatno. Miroslav Bižić nikad nije poznavao Andriju Draškovića, ja mislim da je to nemoguće. Nikada Bižič prvi nije poznavao ni Draškovića ni Vukotića.“
Istakao je da se neće predati belgijskim vlastima.
"Imam sina advokata, mi ćemo se žestoko braniti. S tim što nemam namjeru da idem u Brisel. To je, evo vam gospodo, izvolite, dođite, saslušajte, sudite itd. U Brisel nemam nameru da idem jer ja ne priznajem taj sud. Ja priznajem sud svoje zemlje“, rekao je Spasić za KRIK.
Spasić je godinama unazad prisutan u srpskim medijima kao komentator bezbjednosno interesantnih događaja. Bio je pripadnik Službe državne bezbjednosti 14 godina.
Nakon preseljenja u Beograd, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a potom diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Po završetku fakulteta, Spasić se zaposlio u Privrednoj komori Jugoslavije, da bi nakon toga prešao na rad u Institut za međunarodni radnički pokret, u kojem je radio do 1979. godine, kada stupa u Službu državne bezbjednosti (SDB) i njenu Drugu upravu.
Kao operativac Savezne SDB, bio je zadužen za borbu protiv ekstremne terorističke emigracije. Nalazio se na poziciji šefa specijalnog tima, izvevši skoro stotinu specijalnih akcija širom Еvrope. O svojim iskustvima rada u Službi, 2000. godine je napisao knjigu „Lasica koja govori: osnovne pretpostavke borbe protiv terorizma”.
Po napuštanju Službe 1993. godine, otvorio je detektivsku agenciju SIA — Srpska istražna agencija, u kojoj je bio angažovan sve do odlaska u penziju, 2007. godine.
