Veliki povratak Vojislava Šešelja iz Haga donio je stranci dobar izborni rezultat na izborima 2016. godine kada su Radikali isplivali kao treća parlamentarna stranka u Srbiji sa 22 poslanika.

Ipak, prepoznatljiva retorika Vojislava Šešelja, televizijske rasprave o svemu i svačemu, nisu uvjerile birače da dobro poznati radikali zaslužuju poslaničke klupe, a to su pokazali u posljednja dva izborna ciklusa.

Još nakon poraza 2020. godine, na konferenciji za medije nije se pojavio Vojislav, nego Aleksandar. Sin i vjerovatni nasljednik funkcije predsjednika stranke.

Ove godine, iz Radikala muk. Tek kratka objava zahvalnosti za 80.000 glasova sa slikama iz "zlatnih vremena radikala".

Lider stranke učestvovao je aktivno u kampanji, kao i njegov sin. Okićen ruskim ordenjem, pomalo je zakasnio na ulicu, gdje nije toliko ni poželjan. Zastave Rusije nosile su druge stranke koje su našle put parlamenta, dok će Vojvoda svoje ordenje pospremiti.

Kampanja se ogledala kroz razglabanje na televizijskim nastupima o pripremi jela, načinu života, istoriji i obračunu sa političkom istorijom. Oštrina i arogancija iz haškog optuženika iščezla je i ostavila za sobom mrzovoljnog vojvodu koji ne zna šta bi od sebe. Tek po sukobu Rusije i Ukrajine sjetio se da Radikali imaju svoj stav po tom pitanju i ustao je iz kreveta da još jednom izgovori "Za savez Srbije i Rusije".

Osipanje stranke u posljednje dvije godine nije bilo značajno kao ono 2008. ali važne figure u SRS-u usprotivile su se Šešelju i napustile stranku. Njemu se zamjeralo bahaćenje, a decenijski član i potpredsjednik Nemanja Šarović napustio je SRS i osnovao svoju stranku.

Penzionisani vojvoda sada može biti samo zagledan u povećanje penzija, jer mu je promakla i ova poslanička plata. Isto kao njegovoj koleginici Vjerici Radeti koja je takođe penzioner.

Šešelj ima 67 godina, a politikom se bavi od početka devedesetih. Konstantno su kotirali kao treća stranka po snazi, a u periodu demokratizacije zemlje bili su glavni politički oponenti vladajućoj strukturi. Iako u Hagu, Šešelj je rukovodio strankom koja je u dva izborna ciklusa gubila predsjedničke izbore u drugom krugu. Tada, zamjenik Šešelja, Tomislav Nikolić nakon poraza od Borisa Tadića ubrzo i napušta stranku i osniva SNS sa kojim na sljedećim predsjedničkim izborima i preuzima vlast u Srbiji.

Posljednjih godina Šešelja su optuživali da mu stranka koristi kao službeno preduzeće, a protiv njega se okrenuo i istaknuti član general Božidar Delić.

Sve više javnih istupa u ime stranke iznosio je Aleksandar Šešelj umjesto oca. Imenovan je i za potpredsjednika, a s obzirom da je funkcija političkih partija učestvovanje u vršenju vlasti, što SRS ne radi, ovo bi se moglo nazvati i političkim krajem Vojislava Šešelja, koji bi rukovođenje strankom mogao prepustiti upravo sinu, a on bi postao počasni predsjednik.

Nekada najprepoznatljivija politička figura, oštar na jeziku, a poneki bi sa strahom izgovorili i "opasan čovjek", danas koliko god se opirao istini, doživio je posljednji poraz. Narod koji je 2008. godine ostavljao parole "Srbija čeka Šešelja", u nedjelju je po drugi put rekao "Srbija ne želi Šešelja".