Kusturica je u autorskom u tekstu za "Večernje novosti" o svjetskom poretku u doba korone i debaklu snova Bžežinskog, kao i pobjedi čuda Rusije i Kine, naveo da radna soba Bžežinskog nije bila klasično uređena, nego su umjesto knjiga na policama stajali luksuzni okviri u kojima nije bilo stranica, niti sadržaja.

On podsjeća da je Bžežinski, međutim, napisao nekoliko naslova koji su izražavali mržnju prema Rusiji i želju da se jednog dana Kinezi nasele u ogromno prostranstvo zemlje koja svoje granice ne mijenja već više od dvjesto godina.

Bžežinski je, napominje Kusturica, pisao o potrebi provincijalizacije Moskve preko komadanja Ruske Federacije i to "priželjkivao namrštenim očima, ali, na kraju, ništa se od toga nije desilo".

"Što bi rekao Faustov Mefisto, "zlatno drvo života je snažnije od sive teorije". Veliki književnik je dao prednost nepredvidivosti životnog čuda koje je, sada, u doba korone, SAD dovelo u mnogo nepovoljniji položaj od Ruske Federacije", ocijenio je Kusturica.

Prema riječima Kusturice, surovost kapitalizma u obje zemlje razdvajaju duboke duhovne, običajne, vjerske razlike, gdje Amerikanci vjeruju u profit iber ales, a Rusi se nisu odrekli Boga iako se ne odriču profita.

"Ne treba zaboraviti da ih vezuju ideje komfora koje, opet, prihvata čitav svijet. Čovjek zakorači u djelove Pekinga, Moskve, isto mu dođe kao da se obreo u nekoj četvrti San Franciska", naveo je slavni režiser.

Ukoliko prazne knjige na policama Zbignjeva Bžežinskog, užas praznine, nisu samo jednokratno upotrebljive, one u drugoj fazi postaju simptom nevolje, kaže Kusturica, te napominje da je, kada je veliki Rim gorio, velika imperija propadala ne samo od gotske i vizigotske ruke, nego i zbog nevjerice stanovništva u poredak vlastitog carstva.

On navodi da je taj nedostatak poretka, koji je sada vidljiv u doba korone, počeo davno, upravo u vrijeme kada je dizajner sređivao radnu sobu Zbignjeva Bžežinskog, koji je tada režirao talibanske pobjede nad Brežnjevljevim tenkovima.

"Nije znao da će oni, na kraju, postati vjerni pratioci Osame bin Ladena, velikog prijatelja američke demokratije, pa onda njihovog najvećeg neprijatelja. On je ubijen u Pakistanu, gdje je CIA trenirala mudžahedine za borbu protiv Sovjeta u Avganistanu", kaže Kusturica.

I ne samo to, dodao je on, kada je Nikson napravio dil sa Mao Cedungom, otvoreno je poglavlje privrednog napretka Kine, enormnog bogaćenja američke plutokratije, ali i sakaćenje američke privrede.

"Velike nade čovjeka sa radnom sobom sa lažnim knjigama uperene su ka najvažnijem cilju – da će kad-tad, kao rasista, po osnovama biologije, Kinezi da savladaju Ruse. Nije isključeno, pošto biologija najčešće biva presudna, ali nije računao da se Rusija ne graniči samo sa Kinom, nego, po mnogima, i sa Bogom", ističe Kusturica.

On dodao da Bžežinski kao što nije računao da će Kinezi obnoviti puteve svile i bez ispucanog metka stići u Evropu, ali i u Ameriku, i da će u doba korone kupovati naftu od Rusa, tako nije ni predvidio Donalda Trampa na političkoj sceni SAD.

Nije, kaže Kusurica, svakako, znao da će novi predsjednik govoriti, a dijelom i primjenjivati, ideje suverene Amerike, a ne svjetskog policajca, što je, u stvari, bila glavna premisa svih teorija Bžežinskog.

Ništa nije slučajno, ocjenjuje slavni režiser i dodaje da SAD već deset godina vodi neuspješne ratove - Avganistan, Etiopija, Irak, Libija, Sirija, pa je tako postalo razumljivo zašto je Barak Obama dobio Nobelovu nagradu.

"Kada je umro čovjek u čijoj radnoj sobi su, na policama, stajale lažne knjige, sigurno nije prošao kroz vrata vječnosti i zakoračio u raj, koji je Horhe Luis Borhes zamišljao kao neku vrstu biblioteke", rekao je Kusturica.