Ja sam za ovih godinu dana postao siguran da su moja razmišljanja ispravna i time sam stekao samopouzdanje i uvjerenje da sam na pravom putu. Ponekad bih se kolebao, ali nisam odustao od tog nekog dječačkog sna koji sam ispunio. Ljudi su u meni prepoznali tu neku iskrenost. Uz pomoć dobronamjernih ljudi koji su mi dali vjetar u leđa, masovnim komentarima ulili su mi veliku hrabrost za sve ovo što radim, i isplivao sam u narodu kao primjer jednog pozitivnog mladog čovjeka koji želi da živi na selu i bude primjer drugima – rekao je za RINU Luka.

Da nije bilo Luke seosko domaćinstvo u Semegnjevu bilo bi na žalost kao i svako drugo u Srbiji. Propalo bi, a kuće se urušile.

– Bio sam riješen da ovom domu dam smisao, drugačije je kada ima u njega neko da uđe i naloži vatru. Uspio sam da kuću renoviram, da je adaptiram i jedna porodica da živi normalno. Na ovome ne želim da stanem, hvala Bogu da je sve puno i štale i ambari ili i obori i livade, stoke imam dosta, zimnice, sve što treba jednom domaćinstvu da se prehrani tokom zime. Nakupio sam dovoljno sijena, plastenik i vrt . Ono gde sam uskraćen i što nisam mogao da kupim je mehanizacija koja mi je neophodna da mogu sam obrađivati veće površine zemlje. Ostalo je još i da uradim štalu, kako bi stoka imala pristojan prostor gdje bi boravila, a i gdje bi parkirao mehanizaciju – priča ovaj mladi domaćin sa Zlatibora.

Dio ciljeva je ostvario, upisao je fakultet i uspešno očistio godinu u roku. Nije mu otežavalo to što živi na selu.

– Ono što je sljedeći bitan cilj jeste da se oženim, ali ne potenciram do 25 godine tj kada se steknu svi uslovi da formiram porodicu – iskren je Luka.

Ovaj mladić dodaje da je ponosan na sebe, jer iako možda nema, poput njegovih vršnjaka, skupe automobile i najnoviji telefon, zna da je sve ono što ima stekao svojim poštenim radom.

– Ono što pojedem sam sam uzgajao, napravio.. na to sam najviše ponosan. Možda i nemam mnogo, ali obraz mi je čist, a to je najvažnije – zaključuje ovaj Zlatiborac.