Kada su već šesti put ušli u proces vantjelesne oplodnje, Marija i Nebojša Đukić iz sela Mala Ježevica kod Požege nisu gubili nadu i ipak sreća je zakucala na njihova vrata, ali na opšte iznenađenje svih ona je bila trostruka.

– Za mene najlepša moguća vijest koju sam mogla da čujem poslije pet godina braka jeste da sam ostala u drugom stanju, međutim nismo ni sanjali da će naš trud i borba biti višestruko nagrađeni u najljepšem mogućem obliku – kaže Marija za RINU.

– Na prvom ultrazvuku su mi rekli da nosim blizance i našoj sreći nije bilo kraja. Mada ljekari su pomenuli da bi jedna beba mogla da “odustane”, jer su primijetili određenu sjenku.

Imajući u vidu sve peripetije koje su ona i suprug prošli, samo se nadala da će sve biti u redu. Nije ni pomislila da bi sljedeći ultrazvuk mogao još više da je iznenadi.

– Ljekari su me tada pitali: jesmo li ono rekli da su blizanci? E pa, Marija, čekate trojke! Osjećaj ne može da opiše riječima. Međutim, poslije su mi rekli da će biti vrlo teško da sve bebe iznesem do kraja i savjetovali su me da jedan plod “sklonim”, ali to mi nije padalo na pamet. To je bio dar od Boga i bila sam spremna za to da se borim – kaže ova mlada majka.

Njena borba bila je sve samo ne laka, na svaki pregled išla je sa zebnjom i tihom molitvom da je sa sve tri bebe sve u redu. U kasnijoj trudnoći ultrazvuk je pokazao da nosi dvije djevojčice koje su jednojajčane bliznakinje i dječaka. Koliko god da je strepila, i trudnoća i porođaj su prošli kako treba, a na svijet su prije osam mjeseci stigli Nikoleta, Dorotea i Dušan.

– Svaki roditelj će vam reći da je to najsrećniji trenutak u njihovim životima, ali naša sreća bila je tri puta veća, ali i obaveze. Imala sam pomoć supruga u svemu od samog početka, a najteže nam je padalo kad treba da ih nahranimo.

Poslije nekog vremena napravili smo plan, sve dobro organizovali i to što imamo tri bebe odjednom u kući, za nas je najveća nagrada – rekla je Marija.

Dva imena su odmah smislili, ali za treće je do samog kraja bilo jako neizvesno. Marija i Nebojša kažu da sve i svuda stižu iako imaju mnogo obaveza oko djece. Mnogo im pomaže i Nebojšina majka, a njen miljenik je mali Dušan za kog roditelji kažu da je najmirniji.

– Obaveze su velike, ja radim i onda je supruga sama sa njima. Ali, kad dođem kući pomažem joj u svemu što je potrebno. Koliko god bio težak dan na poslu, kad vidim njih kao da dobijem neku novu snagu i motiv za život – izjavio je ponosni tata.

Oni svim bračnim parovima poručuju samo jedno, a to je da, ma koliko bilo teško nikad ne odustaju od borbe za potomstvo. Dječiji osmijeh najveća je sreća i vrijedi svake podnijete žrtve, prenosi Telegraf.