Ovim riječima za Blic počinje bolnu ispovijest Nemanja Šulović, otac Marije Šulović (25) iz Niša koja je 22. marta preminula od posljedica teških povreda koje je zadobila 31. decembra prošle godine kada je na nju “mazdom” naletio pijani vozač Igor S. (39).

Poslije tri mjeseca borbe za život, Marija je prekjuče preminula na Klinici za rehabilitaciju u Beogradu.

Marija je nakon nesreće bila zbrinuta na Klinici za anesteziju i intenzivnu terapiju UKC u Nišu, a nakon što joj se stanje popravilo prebačena je u Beograd na rehabilitaciju, gdje je, međutim, poslije sedam dana iznenada preminula.

– Počela je da se oporavlja, nije više bila životno ugrožena. Mozak je koliko-toliko počeo da se stabilizuje, da ima neke funkcije, pa je trebalo da ide na rehabilitaciju. Počela je i da čita ponešto, nije zaboravila da piše, sve su uspjeli da vrate, trudom, lijekovima i voljom. I desnu ruku je počela da podiže. U početku je ruku mogla da podigne jedva dva centimetra, a kada je otišla u Beograd brisala je suze sama. Sve je išlo na bolje. Svakog dana od kada su joj sklinuli tubus, išlo je na bolje – priča Marijin otac Nebojša kroz suze.

Marija je u bolnici, 3. marta, napunila 25 godina.

– Ja sam se samo iskreno molio Bogu da mi dijete bude dobro, ali desilo se nešto… Da li je tromb ili je nešto drugo, ali pošlo je naopako… Sada se čeka obdukcija da saznamo šta se desilo. Ovo je jednostavno tragedija – priča Nebojša.

On kaže da je Marija bila dijete za primjer.

– I kćerka i sin, ne što su moji, nego su izuzetno dobra djeca, djeca za primjer. Završili škole, rade vrijedno, pogotovo Marija. Tri posla je radila i studirala, bila je četvrta godina. Dijete za primjer, a onda dođe neko i uništi ti cijeli život – govori Nebojša.

“Borila se kao lavica”

Marijin brat Strahinja, kaže da je njegova sestra zadobila teške povrede mozga i tijela nakon što je na nju naletio pijani vozač, ali da je uz pomoć ljekara uspjela da se stabilizuje.

– Ovdje su se u Nišu bukvalno dva i po mjeseca borili za nju da izgura i stanje joj se poboljšalo. Kao lavica se borila. Prvi napredak, prvi znak oporavka, desio se na Božić. Na taj dan je umro otac naše majke, pa smo mi to povezali sa tim. Krajem januara je otvorila oči, a onda sredinom februara, kada su joj skinuli kanilu za disanje počela je i polako da priča. Doktori su bili perfektni, davali nam informacije da se trudi, da to ide dobro. Bila su i negativna mišljenja, da su šanse minimalne za sve, ali nakon što je počela da se oporavlja sve je išlo ka tome da će da se oporavi bez posljedica. Krenula je na rehabilitaciju u Beograd i sve je bilo u redu – priča Strahinja.

Kaže da su se svaki dan čuli sa njom.

– Do juče smo se čuli, sve je bilo normalno. Ona je čak sama uspjevala da nam se javi na telefon, da polako priča sa nama – kaže brat.

On dodaje da je Marija posljednjeg dana imala manje smetnje sa disanjem, zbog čega je upućena na snimanje. Očekujući informaciju kako je bilo na pregledu, porodica je dobila strašne vijesti da je preminula.

– Kao da je malo otežano disala pa su je poslali na snimanje da se vidi o čemu se radi. Cijeli dan smo juče čekali informaciju, nadali se biće sve kako treba. Čak nam je došla informacija i da je neko i pričao sa njom, da je rekla: “Ok, malo sam umorna jer sam cijeli dan ovdje, vraćam se za sat vremena na kliniku”. I poslije dva sata nam jave da je preminula, da nije uspjela reanimacija. Sinoć oko 22 časa nas je zvala doktorka. Svi smo u šoku. Pregurala je najteže dok se borila, sve, sve, i sada kada bukvalno čekamo dan kada će da ide na bolje, desilo se najgore – kaže Strahinja.

Marija je završavala Elektronski fakultet, ali je paralelno i radila, želeći da sama zarađuje.

– Tri ispita su joj ostala do kraja na Elektronskom fakultetu. Osim što je učila, radila je i promocije jer je željela svoj dinar da zaradi, da bude samostalna. Moja supruga je trudna, za neki dan je trebalo i dijete da dođe, i ona, kao buduća tetka se spremala za taj trenutak, kupovala je igračke. Bila je uvijek nasmijana. Tragedija je velika ovo što se desilo – priča Strahinja slomljen tugom.

“Ljekarima sam zahvalan do groba”

Marijin otac Nebojša, kaže da je zahvalan ljekarima za sve što su učinili za njegovu kćerku, a posebno svim medicinarima Kliničkog centra u Nišu i Klinike za anesteziju sa kojima su najviše bili u kontaktu.

– Ljekarima i medicinskom osoblju Klinike za anesteziju KC u Nišu sam do groba zahvalan. I moja Maka i mi. I u Beogradu su bili svi korektni, nego nismo imali prilike da komuniciramo sa tim ljudima jer je bila tek nekoliko dana tamo. Ovdje smo išli svaki dan dva puta dnevno, i sve su učinili za nju i bili maksimalno korektni – kaže otac nastradale djevojke Nebojša Šulović.

Više javno tužilaštvo preuzelo slučaj

Nesreća u kojoj je Marija Šulović teško povrijeđena, desila se 31. decembra 2020. godine oko 17.30 časova na raskrsnici ulica Donjovlaške i Miodraga Petrovića Čkalje u Nišu kada je na nju te večeri automobilom marke “mazda” naletio pijani vozač Igor S. (39) iz Niša koji je u krvi imao 1,4 promila alkohola. Nesreća se desila nedaleko od ulice u kojoj nastaradala djevojka stanuje.

Istragu nesreće vodilo je Osnovno javno tužilaštvo, ali je nakon što je Marija preminula, slučaj danas preuzelo Više javno tužilaštvo u Nišu. Portparol VJT Borislav Radonjić rekao je da je naložena obdukcija preminule djevojke, nakon čega će tužilaštvo odlučiti daljim koracima.

Inače, za teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja u slučaju kada je vozač pod dejstvom alkohola, a nastala je smrtna posljedica nekog od učesnika u udesu, zaprijećena je kazna i do 12 godina zatvora.