Nekoliko sati prije toga u prostorijama RTS održana je i komemoracija gdje su se od njega emotivnim riječima oprostili svi kojima je obilježio život, koji su radili, odrastali sa njim, koji su ga voljeli i koji će ga čuvati u sjećanju zauvijek.

Ispraćaju od ovog poznatog novinara prisustovali su porodica, prijatelji i mnogobrojne poznate ličnosti koji i dalje ne mogu da vjeruju da ga više nema.

Igor je sahranjen uz pjesmu svog velikog prijatelja Dino Merlina "Ptica bijela", a to je, kako je otkrio njegov rođeni brat Marko Bulat, bila njegova posebna želja.

Marko Bulat je zajedno sa porodicom svog brata primao saučešće, a ispričao je koliko je sve to teško.

"Jako je teško kada saznate takvu vijest, nisam znao kako ću javiti majci da Igora više nema. Ja sam bio prvi koji ju je pozvao, stvarno je teško, preteško sve to… Igor posljednja tri, četiri mjeseca nije mogao ništa da jede…", rekao je njegov neutješni brat Marko Bulat.

Igoru Bulatu je u decembru prošle godine ustanovljeno teško oboljenje, a iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece. Preminuo je u 48. godini.

Igor Bulat je u Televiziju Beograd došao 1993. godine i kao mlad novinar izvještavao o problemima Beograda i Beograđana.

Vodio je Jutarnji program, uključivao se sa beogradskih ulica, a u posljednje vrijeme uređivao je Beogradsku hroniku.

O tome kakav je istinski bio govore i riječi njegove koleginice i prijateljice, voditeljke Rade Đurić.

"U isto vrijeme smijao se uvijek od srca i uvijek u lice i ta vječita njegova potreba i potraga za boljom stranom života, ta njegova često nepodnošljiva lakoća prihvatanja realnosti mnoge je umjela da prevari, ali i da zavede. Igor je u stvari bio jedan sjajan, inteligentant, oštrouman, odgovoran i novinar i čovjek i otac i suprug i sin i brat i prijatelj. O televiziji je znao sve, o ljudima sve više, imao je sve što je bilo potrebno za jednog profesionalca, imao je svoje uspjehe. Znao je da bude i hrabar, umio da bude i ravnodušan, umio je da da sve od sebe, ali i da podvuče crtu. Bolno, ali dostojanstveno da niko ne primjeti primao je udarce. Nije mu bilo lako, ali je znao i da uzvrati, a da izgleda lako. Između mene i mog divnog prijatelja nije trebalo da se glumi, stvarno i iskreno je sve bilo lako. Tačnije meni je sa njim bilo sve lako.

Lako sam za njega strahovala, lako je on za mene brinuo, lako me je nasmijao, i te kako lako iznervirao, lako me je tješio, lako se posvađamo, još se lakše pomirimo, e pa valjda je zato sad toliko teško. I znate ja već danima razmišljam šta bi on sad nama rekao i danima razmišljam kako bi već nešto duhovito smislio da prekine patetiku. I prvi put smo ostali bez barem približno sličnog odgovora mi koji ga znamo. I prvi put odlaziš iz redakcije i za sobom ostavljaš muk i suze i ja ti sad stvarno obećavam u ime svih nas da će to biti posljednji. Već od sutra, šta od sutra, već za pola sata mi ćemo pričati o tebi onako kako si nas naučio sa mnogo smijeha, jednostavno. Pusti nas samo, evo samo trenutak ovaj sada, da smislimo kako i da sjećanje na tebe postane lako onako kako si ti zaslužio. Oduvijek i zauvijek debeli putuj, ‘ajde sad osmijeh i ne brini ni o kome i ni o čemu", rekla je Rada na komemoraciji.