Prema saznanjima lista, to znači da Sud nije ukinuo uredbu Federativne Narodne Republike Jugoslavije /FNRJ/ NRJ iz 1949. godine kojom je Nedić proglašen za ratnog zločinca i na osnovu koje su mu oduzeta imovinska i građanska prava. 

Sud je rješenjem napisanim na stotinak stranica, kako navodi list, obrazložio ovu odluku u kojoj se navodi da je uvidom u sve priložene dokaze i nakon saslušanja svjedoka zaključio da se nisu stekli pravni uslovi da Nedić bude rehabilitovan. 

Na ovu odluku Višeg suda predlagači sada imaju pravo žalbe Apelacionom sudu u Beogradu. 

Postupak rehabilitacije trajao je tri godine, tokom kojih je održano 12 ročišta. 

Zahtjev da se "srpskoj majci", kako su Nedića zvali, vrate građanska prava potekao je od Srpskog liberalnog savjeta, Udruženja političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i porodice Nedić. 

Predlagači su pokušali da dokažu da Nedić, koji je na čelu srpske vlade nacionalnog spasa bio od avgusta 1941. do oktobra 1944. godine, nije odgovoran ni za holokaust u zemlji, ni za osnivanje logora, kao ni za masovna strijeljanja. 

Kako je tvrdio advokat predlagača Zoran Živanović, vlada koju je vodio formirana je i radila u skladu sa tadašnjim pravnim normama, jer kada neka zemlja kapitulira - nema dalje borbe. 

Predlagači su navodili i da je Nedić spasio mnoge koji su bježali od Italijana, Albanaca s Kosova, Bugara i Mađara, kao i da je pomogao mnogim uhapšenim skojevcima. 

Nedićeva vlada raspuštena je 4. oktobra 1944. godine, a on je dva dana kasnije, sa većinom ministara prebjegao iz zemlje. 

Britanci su ga predali jugoslovenskim snagama 1. januara 1946. godine. 

Prema zvaničnoj verziji, Nedić se ubio skokom kroz prozor zatvora Ozne /tadašnje državne bezbjednosti/ i nikada formalno nije optužen, ni osuđen.