Ovako, požar koji je u utorak ujutro izbio u njegovoj kući i koji je kasno primijećen bio je koban po njega. Pošto je vatra ugašena nesrećni starac pronađen je potpuno izgorio, a blizu njega ležao je mrtav i njegov vjerni pas.

Kada je vatra planula niko u Arsovićima ne zna, tek negdje oko 9.30 jedan od komšija primijetio je da se iz pravca Brajkovićeve kuće diže dim. Krenuo je na tu stranu i vidio da je po sredi požar.

– Prišao je kući i kroz prozor pokušao da osmotri šta se dešava unutra, ali se od dima ništa nije vidjelo. Onda je uhvatio za kvaku, a kako su vrata bila zaključana tukao je u njih dok ih nije razvalio. Pokušao je da uđe u kuću, ali nije mogao od dima i plamena – priča za Blic mještanin Visoke.

Komšija je, kaže on, krenuo da doziva Milisava, ali se iz kuće čulo samo cvilenje psa. Požar je prijavio vatrogascima, a kako je znao da će im trebati vremena da dođu jer su Arsovići udaljeni od Arilja 40 kilometara u pomoć je pozvao mještane. Njih nekoliko noseći kofe dojurilo je do Brajkovićeve zapaljene kuće. Pokušavali su koliko su mogli da obuzdaju vatru.

– Baš u trenucima kada je vatra iz jedne prostorije u kojoj je, ispostaviće se, stradao Milisav, počela da se širi u drugu, stigli su vatrogasci iz Arilja. Ušli su u kuću i u njoj zatekli Brajkovićevo ugljenisano tijelo. Nalazilo se podu blizu kreveta iza kog je pronađen mrtav pas – kaže sagovornik.

Milisav je živio sam, a žitelji Arsovića pričaju da ga proteklih dana nisu viđali. I ranije se dešavalo da ga ne vide jer je njegova kuća podalje od drugih.

Sve ukazuje da je nesrećni čovjek spavao u vrijeme kada je izbio požar i da se u nekom trenutku produbio i shvativši šta se dešava pokušao da se domogne vrata, ali ga je savladao ugljenmonoksid. Požar je najvjerovatnije krenuo da se širi od krova, blizu odžaka.

U Višem javnom tužilaštvu u Užicu je rečeno da je naložena obdukcija tijela, najprije da bi se otklonila svaka sumnja oko idenititeta, a zatim i uzrok od koga je starac preminuo.

– Milisav je bio dobar čovjek, uvijek spreman da se drugom nađe pri ruci, bavio se poljoprivredom. Kad god sam ga sretao kraj njega je išao njegov vjerni pas. Svuda su bili zajedno, zajedno su i stradali – kaže mještanin Arsovića.

Da li je vatra povrijedila psa toliko da u trenucima kada je komšija razvalio vrata nije mogao pobjegne napolje, ili je riješio da do kraja ostane sa svojim gazdom, zauvijek će ostati tajna.