Miloš Divljaković (32) radnik fabrike "Milan Blagojević" iz Lučana pokazao je da još postoje pošteni i čestiti ljudi. On je nedaleko od gradskog bazena u ovoj varošici pronašao novčanik pun para, ali nijednog trenutka nije pomislio da ga zadrži.
Kako je rekao ovaj pošteni pronalazač, u izgubljenom novčaniku bilo je više od 200.000 dinara, kako u dinarima, tako i u evrima, kao i kreditne kartice i dokumenta.
“Tražio sam parking, pa sam sporije vozio. Vidio sam crni novčanik na putu, zaustavio sam se i izašao iz kola da ga uzmem. Primijetio sam da ima dosta novca, ali mi nije palo na pamet da ga zadržim, jer možda je bio namijenjen nekome ko je bolestan, možda je to rata kredita, na kraju krajeva tuđ je, nisam ga ja zaradio”, počinje priču Miloš Divljaković.
“Dok sam pokušavao da nađem neki kontakt kako bih dobio vlasnika, pozvao sam nekoliko brojeva koji su bili u novčaniku, ali niko se nije javljao na moje pozive. Onda sam vidio saobraćajnu dozvolu i podatke na njoj, pa sam pokušao da vlasnika nađem preko Fejsbuka. I našao sam ga, ali on nije odgovarao na moju poruku. Potom sam pisao njegovoj ženi, sa kojom je, kako je stavljeno na Fejsbuku, u braku. Ona me je ubrzo kontaktirala i dala njegov broj telefona”, objašnjava Divljaković kako je izgledao njegov pokušaj da dobije osobu koja je izgubila novčanik i dodaje:
“Kada sam uspio da ga dobijem, rekao sam da ću ostaviti novčanik u policiji. On je bio šokiran kad je čuo da su u novčaniku i novci i sva dokumenta, pitao me je ‘Kako to? Novac je tu?’.
Vlasnik je potpuno bio u čudu, jer nije ni znao da je ostao bez novčanika, a onda ga je još više iznenadila činjenica da još ima poštenog svijeta kao što je Miloš Divljaković. Momak iz Lučana odnio je u policijsku stanicu pronađeni predmet. Službenici su potom pred njim prebrojali novac, uzeli mu podatke, a Divljaković je otišao svojim putem.
Kasnije tog dana pozvao ga je čovjek koji je izgubio novčanik, da mu kaže da ga je preuzeo i da je svaki cent tu, kao i sve kartice i lična dokumenta.
“Insistirao je da se vidimo, kako bi mi dao nagradu i počastio me zbog onoga što sam učinio. Nisam pristao, jer zaista smatram da to nije ništa posebno, postupio sam onako kako mi je savjest nalagala i kako sam vaspitan”, ističe Divljaković za Blic.
Prema njegovim riječima, nijednog trenutka nije razmišljao da li da uzme novac. Čudan splet okolnosti doveo ga je u pravo vrijeme na pravo mjesto. Tako je muškarac iz Trstenika koji je u Lučanima bio u prolazu, dobio svoj novčanik koji je prethodno zaboravio na krovu automobila.
Miloš kaže da ipak najmirnije spava pošten čovjek.
“Apsolutno! Otac sam dvoje djece, imam 32 godine i zaista mislim da onako kako smo brat i ja odgajani, tako treba da vaspitavam svoju dhecu. Volio bih da mlađe generacije iz ovog događaja shvate i izvuku neku poentu. Ja sam samo običan radnik u jednoj fabrici i znam kako bih se ja osjećao da meni neko uzme novac”, zaključio je Miloš Divljaković.
