Đinđić je ubijen 12. marta 2023. godine, a 21. februara iste godine zaputio se u Banjaluku. Tog dana pokušan je prvi atentat na premijera Srbije.

Atentat kod hale Limes dogodio se 21. februara 2003 . Zemunski klan je pokušao da izvrši atentat na Zorana Đinđića, a premijeru je baš tog dana stigao čuveni telefonski poziv.

Prva opomena

Ujutru 21.02.2003. Zoran Đinđić je trebalo da doputuje u zvaničnu posjetu Banjaluci povodom otvaranja prve "Hemofarmove" fabrike lijekova u Republici Srpskoj.

Kolona vozila koja se kretala automobilima na putu Beograd-Zagreb ka aerodromu činila su tri vladina automobila obeležena rotacionim svetlima i sirenama, a u prednjem vozilu bio je premijer.

- Kretali smo se brzinom od oko 130 km/h kada je oko 9.15 u blizini Beogradske arene jedan kamion iznenada skrenuo iz desne zaustavne trake u lijevu brzu traku. Premijer je bio u toj preticajnoj traci, a srednju traku pored nje za svaki slučaj je obezbjeđivalo još jedno naše vozilo. Vozač premijera je nekoliko stotina metara ranije primetio čudno kretanje kamiona. Najpre je smanjio brzinu na oko 100 km/h, zatim je ponovo zakočio i brzo zaobišao kamion sa desne strane, pa nastavio ka aerodromu. Odmah smo obavijestili treće vozilo da provjeri taj kamion jer je vozač krio lice i delovao je sumnjivo - ispričao je šef Đinđićevog obezbjeđenja Milan Veruović.

Upravo tako, vozač kamiona „mercedes” koji nije bio registrovan bio je Dejan Milenković Bagzi, pripadnik zemunskog klana, čija je namjera bila da presiječe i zaustavi kolonu. Zatim na red dolaze skriveni saradnici koji su imali zadatak da ubiju premijera minobacačem „zola“, ali im je plan propao.

Ipak, godinama kasnije Veruović je objelodanio šta se događalo toga dana u premijerskim kolima.

- Tog jutra, Vilijam Montgomeri, tadašnji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji, izvršio je ogroman pritisak na premijera - ispričao je Veruović, koji je sjedio na prednjem sjedištu automobila Zorana Đinđića.

Tada je Montgomeri važio za jednog od najuticajnijih ljudi u Srbiji, a opozicija ga je u Skupštini nazivala najmoćnijim političarem u našoj zemlji.

Milan Veruović kaže da nikada nije vidio da premijer tako drsko razgovara sa nekim kao onog jutra sa američkim ambasadorom.

- Zvao je nekoliko puta tokom tog kratkog putovanja na aerodrom, a premijer mu je bukvalno spustio slušalicu i dao mi telefon. Spustio mu je slušalicu i glasno prokomentarisao gospođi i vozaču: Otkud vam pravo da me to pitate? Zove me ovaj i pita zašto idem u Banjaluku, ali zapravo ne pita zašto idem, kaže mi da odmah okrenem auto na autoputu - otkriva Veruović.

Tada počinje da zove Aleksandru Joksimović, koja je bila pomoćnik ministra spoljnih poslova.

A Zoran mi je prije toga rekao kada mi je dao telefon da ne želi da razgovara ni sa njom ni sa ambasadorom i ja sam joj par puta rekao da više ne zove. Ulazimo u avion, a premijer neće da razgovara sa vama, čućete od sekretarice.

Mjere bezbjednosti podignute na najviši nivo

- Tog dana sam dobio naređenje od svog načelnika da se mjere bezbjednosti podignu na najviši nivo. Ne zbog ambasadorovog poziva, već zbog kamiona i Dejana Milenkovića Bagzija. Moramo smanjiti i skratiti sve pokrete predsjednika, tako da se strogo drži u zatvorenim prostorijama. Da je sve provjereno i obezbjeđeno prije dolaska i ulaska. Bukvalno, boravak u Banjaluci mora biti kristalno jasan. Odmah, nedugo zatim, telefonom me je pozvao Zoran Janjušević i rekao da predsjedniku ništa ne govorim i da je situacija veoma ozbiljna.

Dobio je prijave od BIA – Bezbjednosno informativne agencije i direktno je učestvovao u tom slučaju. Telefonom mi je rekao koliko je stvar ozbiljna i da treba da sve pooštrim što više tamo u Banjaluci, a da će nas po povratku sačekati na aerodromu i lično objasniti sve o Bagziju. Tako je i bilo, sačekao nas je i sve objasnio, a Zoran Đinđić je sve razumio i veoma ozbiljno shvatio stvar.

Iste večeri Vilijam Montgomeri je došao da se izvini za neprijatne razgovore koje su vodili tog dana. Ponio je cvijeće, kutiju čokolade i viski, kaže Milan Veruović.

Uprkos naredbi za povećanje mjera bezbjedbnosti, predsjednik Vlade Srbije ubijen je 20 dana kasnije.