Čitava javnost je alarmirana nakon nestanka dvogodišnje Danke Ilić kod Bora, prvi put se aktivirao sistem "Pronađi me", više stotina policajaca je stiglo u Banjsko polje, desetine novinara izvještavaju, ali i nakon više od 50 sati danonoćne potrage djeteta nema.
Za to vreme su ispitani i poznanici i komšije, ali i roditelji. Otac je bio na poligrafu, majka je odbila poligraf jer je trudna, a njen telefon je odnesen na vještačenje. Slučaj je zastrašujući, a kako vrijeme odmiče i kako stižu različite informacije, postaje sve misteriozniji.
Ovu temu su za Kurir televiziju detaljno analizirali Slavica Radovanović, pukovnica MUP u penziji i narodna poslanica Narodnog pokreta Srbije, Rajko Nedić, glavni urednik Kurira i dr Ana Budak, advokat.
Nedić je iznio informacije vezane za rupe blizu kuće, kao i to da su se ekipe vatrogasaca uputile u te kanale ne bi li pronašli trag od nestale Danke:
„Čuli smo i vidjeli da su prošla vatrogasna i nova policijska vozila pod rotacijom. U suštini, cijeli taj teren se prekopava sa bagerima. Naime, pronađena je rupa na imanju, to su neki kanali koji su dugački oko 10 kilometara i koji su povezani sa lokalnim rudnikom. Kada je otkrivena jedna od tih rupa, pristigli su vatrogasci koji se tamo spuštaju. Dakle, tuda se voda dovodi ili odvodi do tog rudnika, tu je čitav splet podzemnih tunela. Ima više takvih šahtova koji imaju pad i idu ispod zemlje. Zato su došle nove jedinice i ekipe vatrogasaca koje će pokušati da se uz pomoć kamera i reflektora spuste dole i vide da djevojčica možda nije upala tu. Tu je bila kao šuma, dosta šuta i otpada i kada su to bageri razgrnuli, otkriven je taj tunel. Došli su do zaključka da je tu jedan od tih spusta za kanal dugačak 10 kilometara“.
Budak je komentarisala činjenicu da su roditelji u policiji drugi dan, pušteni su, pa vraćeni, potom zadržani:
„Nije to uobičajeno, da idete dva puta, ali nije ni nezakonito. U ovako komplikovanim slučajevima moglo bi se reći da je ovo dobar korak, jer pokazuje da policija, odnosno javni tužilac koji rukovodi postupkom, ima ideju i pravac u kojem smjeru istraga mora da ide. Ono što je važno istaći je da ne bi trebalo prejudicirati nekakvu krivicu roditelja usljed činjenice da su dvaput išli u policiju jer je to dozvoljeno.“
Nedić je spomenuo naslovnu stranu Kurira, pa je otkrio:
„Bavimo se ključnim pitanjima koji su se pojavili u međuvremenu. Prvo pitanje je da li je čudno da je majka poslije mnogo godina došla u selo i dovela djecu da se igraju. Objasniću, mi smo u prvim informacijama imali da je ta kuća pripada Dankinom ocu i da su oni dolazili tamo povremeno. S obzirom na to da je ovih dana bilo lijepo vrijeme, oni su htjeli da iskoriste tu vikendicu, pa je došla sa sinom i ćerkom Dankom. Međutim, ispostavilo se da je taj dan bilo loše vrijeme, da je kuća zaključana. Majka je ušla unutra da da vodu sinu i u tom trenutku je Danka nestala, to smo čuli. Ispostavilo se da je kuća zaključana i da je majka iz tog bijelog Forda davala vodu sinu. Majke je parkirala auto iza kuće, iako je bilo mjesta ispred, pa je sumnjivo jer djeluje kao da je htjela nešto da sakrije.“
Radovanović je diskutovala da li slučaj ima atipično mnogo nerazjašnjenih stvari, s obzirom na bogato iskustvo koje ona ima pri MUP:
„Kada se ovakvi slučajevi dogode, zaista nije lako policiji, u početku, da postupa jer nema nikoga kao osumnjičenog. Treba tu pronaći dosta odgovora, razgovarati sa dosta ljudi, a po neki put, kao u ovom slučaju, pozvati neke ljude više puta na razgovor kako bi se informacije potvrdile. U razgovoru i u operativnom radu, kako protiče vrijeme, dolazi se do novih informacija, nije lako u ovom momentu sve provjeriti u istom momentu, pa je potrebno vrijeme. Niko na početku ne može ni da posumnja da bi roditelji bili spremni da urade nešto svom djetetu, ali kako se vrijeme odvija, pojavljuju se nelogičnosti, a na policiji je da se odgovori na neka pitanja.“
