Nesreća se dogodila u Ulici Janka Katića, kada je dječak iskoristio trenutak da sam izađe napolje pošto je njegov otac Zoran, koji se tog jutra vratio iz treće smjene - zaspao.

Mališan se najvjerovatnije okliznuo i upao u nezatvorenu septičku jamu punu vode.

“Samo sam se jednog trenutka trgnuo iz sna i vidio da je kćerka Nikolina kod mene u krevetu i da se igra, ali i da mi nema sina”, priča otac Zoran.

Zoran dodaje da je istrčao sam napolje i imao šta da vidim. 

“Nemanja je plutao u vodi. Brzo sam ga izvukao, pokušao reanimaciju. Odmah sam zvao Hitnu pomoć i policiju. Ali, za mog sina već je bilo kasno. Ne možete ni da zamislite kakav je osjećaj kad vadite mrtvog sina iz vode. Ne znam šta ću i kako dalje bez njega, ali ni bez kćerke, koja je trenutno pod nadzorom Centra za socijalni rad”, kaže on.

Više javno tužilaštvo u Beogradu je naložilo da se tijelo dječaka prenese na Institut za sudsku medicinu zbog obdukcije, koja će danas biti okončana, nakon čega će biti zakazana sahrana malenog dječaka.

Neutješni otac, koji radi kao pekar, kaže da je sve činio za svoju djecu. Iako često umoran od noćnog rada, odvajao je vrijeme da im skuva ručak, poigra se sa njima. Posebnu pažnju posvećivao je baš sinu, vodio ga kod ljekara, logopeda...

Nemanja je bio fizički zdravo dijete, ali imao je određenih zdravstvenih problema. Slabo je govorio, njegova bolest je, kako su mi objasnili doktori, bliska autizmu i mentalnoj zaostalosti. Niko ne zna kako se sve to dogilo, zašto je moj sin takav. Neki zdravstveni radnici rekli su da je, možda urođeno, ali sve sam činio on bude dobro i srećno dijete, kao i njegovi vršnjaci.

Tragičnu vijest da je maleni Nemanja nastradao, njegov otac Zoran, javio je i majci, koja inače, ne živi više sa njima.

“Majka je u maju prošle godine krišom odvela Nemanju i njegovu tri godine mlađu sestru Nikolinu u Novi Sad, kod čovjeka sa kojim sada živi i koji je, po meni, korektan”, tvrdi Nemanjin otac. 

Zoran priča kako je sve radio kako bi djecu vratio nazad i kako ne bi dospjela u dom. 

“Na kraju, u decembru se pojavila moja sada već bivša žena, najprije u Centru za socijalni rad, gdje je rekla da više ne može da brine o djeci. Onda je i u sudu u Sopotu kazala da više ne želi ni Nemanju, ni Nikolinu”, kaže on.

Nakon toga, kako kaže nesrećni čovjek, oboje djece dodijeljeno je njemu na staranje.

“To me je obradovalo i sve sam činio da djeci bude dobro. Istina, oboje su svojevremeno, dok ih majka nije uzela od mene, išla u vrtić. Kada su mališani ponovo dovedeni kod mene, nisu istovremeno mogli biti vraćeni i u vrtić. Tu je nastao mali problem, jer niko nije želio da čuva dvoje male djece, od kojih je jedno poput Nemanje. Istina je da je teško sa takvim djetetom, pa ga možda zbog svega, nisu čuvali i majčini roditelji, koji žive u blizini”, kaže on.

No, Zoran nije odustajao.

“Noću radim u pekari, dođem s posla, donesem hljeb, mlijeko, kifle, voće, sokove... Dok su išli u vrtić, kako bih se ja malo odmorio, bilo je lakše. Ali, posljednjih mjeseci sam se namučio”, rekao je on.

Kako saznaje Telegraf, Zoran je onda odlučio da potraži neku djevojku ili ženu, koja bi čuvala djecu dok on spava i malo pripomogne oko kuće. Za cijenu nije pitao.

“Nije meni bilo teško da djecu okupam, operem veš, skuvam ručak. Ali, zaista me je noćni rad umarao, pa sam plaćao djevojku da ih pazi. Kad dođem s posla, ona ide i zaključava vrata sa spoljne strane, što je bilo sigurnije”, dodao je.

Međutim, kako se dogodilo da je djevojka zaboravila da zaključa ulazna vrata od kuće, niko ne zna.

“Ništa ja nju ne krivim, eto, desilo se. Legao sam, zaspao, djeca su bila unutra. Kad sam se probudio, vidio sam da Nemanje nema. Onda sam vidio da su ulazna vrata od kuće otvorena”, rekao je Zoran.