Porodica Angeline Aćimović, jedne od devetoro djece koja su ubijena prošle godine u masakru u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" odlučila je da osnuje fondaciju koja će nositi Angelinino ime.
Angelinina sestra, Marija i otac Anđelko Aćimović rekli su u emijiji "Uranak" na K1 televiziji da ta Fondacija nije samo simbol sjećanja, već i odlučan korak ka izgradnji nasljeđa koje će podsticati pozitivne promjene i doprinositi društvenoj zajednici.
"Njeno djelo, lik i glas ne smijemo nikada da zaboravimo, kao ni glasove i likove sve djece koja su nastradala, zbog nas samih i opomene svima onima koji treba da znaju da opasnosti velike postoje u društvu i uzroci koji su doveli do tragedije", rekao je otac Angeline Aćimović.
On je dodao da postoje dva uzroka koja su dovela do ove tragedije - vaspitanje, i destruktivni sadržaj interneta.
"Kao što znamo, osnova svakog vaspitanja je porodica. Neadekvatna porodica je mjesto gdje dijete dobija osnovu svog života i ponašanja. Zatim slijedi škola koja nadograđuje sve ono što dolazi iz porodice, i na tome treba posebno obratiti pažnju i uvijek o tome govoriti. Što se tiče drugog uzroka, koji je čak još važniji, jeste destruktivni sadržaj interneta, poput društvenih mreža, igrica i određenih tamnih sadržaja koji, kroz ono što sam rekao, negativno djeluju na djecu, mladiće i djevojke, i navode ih na zlo. Kod nas se ovo prvi put dešava, dok se u Americi to događa duže vrijeme", rekao je on.
Aćimović kaže da su odlučili da osnuju Fondaciju i da se bave pokušajima sprečavanja sličnih tragedija u budućnosti i ističe da je Angelina bila odraz ogromne ljubavi, želje za životom, umjetničke duše i pravednosti koja je uvijek imala kod sebe.
"Uvijek je, gdje god da je dolazila - u našu porodicu, u školu sa svojim drugaricama - donosila ozarenje, svjetlost i radost. To je jednostavno sjećanje na nju. Njen umjetnički doprinos koji nam je ostavila, kao i njena ljudskost, obavezuje nas da to njegujemo i da pokušamo ostvariti neke od tih snova koje nije uspjela", rekao je Aćimović.
Prema njegovim riječima, sitnice poput ocjena - da li je dobio četvorku, trojku ili peticu - izgledaju potpuno nebitno iz tog ugla i ističe da je najvažnije naučiti djecu empatiji prema drugima, razvijati interesovanja u njima, i usaditi im osjećaj obaveze, ne samo da budu korisnici.
"Nikada nismo tjerali Angelinu da radi domaći ili bilo šta slično. Jedino sam joj govorio da ne jede previše slatkiša. Imala je neki režim, ali to su bili sitni detalji. Ona je sve svoje obaveze obavljala na vrijeme i pedantno. Kod nje nije bilo četvorke. Bila je nevjerovatno dijete", rekao je on.
Ističe i da djeca iz Angelininog razreda i dalje osjećaju tugu i setu, da redovno učestvuju u svakom rođendanu, u svakom pomen - podsjećanju koje se organizuje.
"Djeca su aktivna u tome, i jedan od načina liječenja, mislim, jeste susret sa onim što se dogodilo. Imaju poseban režim u školi, sa nastavnicima i osobljem koje vodi računa o njima. Mislim da su se vratili u normalan tok, ali meni je ostalo u sjećanju kada su ih pitali: 'Čega se vi, djeco, bojite?', odgovor svima nama treba da bude vrlo zapamćen, a to je: 'Bojimo se da zaboravimo njihov glas'. To je za mene poruka koju treba zapamtiti. Nemamo drugog puta osim da negujemo sve što su oni uradili", rekao je on.
On dodaje da je porodica prošla kroz tri faze bola, depresije i tuge i da trenutno ulazi u početak jednog novog perioda.
Kako pojašnjava doživeli su strašnu tragediju od koje dugo nisu mogli da se oporave, nisu znali kako dalje.
"Morali smo da pronađemo motiv za život, šta da radimo, sve dok nismo shvatili da fizička smrt nije potpuni odlazak, već da duša uvijek ostaje pored nas, i da u našem trudu i molitvi uvijek osjećamo Angelinu. Sve što smo uradili, prvo se zahvaljujemo njoj, jer ona, u naručju Gospoda, pomaže i rukovodi svim tim procesima. Svjesni smo velike odgovornosti, znajući koliko je ona bila tačna i pedantna, trudimo se da to ne bude ispod tog nivoa. Bilo je perioda kada smo bili u depresiji i željeli da nas nema, kada smo krivili sebe, pitanjem da li smo mogli nešto da uradimo. Međutim, kada smo izašli iz svega toga, sada smo ušli u jedan novi period, gdje shvatamo da smo pronašli motivaciju za dalji život. Osjećamo njen duh pored nas, ali smo na neki način preoblikovali bol. I dalje tugujemo, ali na drugačiji način, jer se istovremeno i radujemo, znajući da nas ona sve prati. Ponosimo se svakim dobrim djelom koje učinimo, znajući da smo time učinili nešto dobro za nju i za svako dijete. Zaista vjerujemo da su oni anđeli novog doba, i naša percepcija ove situacije se promijenila", rekao je Aćimović.
Dodaje da je pozitivno što se radi na osnivanju Memorijalnog centra i ističe da nije sporno da treba da postoji Memorijalni centar, već su samo različiti pristupi u vezi sa lokacijom, veličinom i realizacijom.
Prema njegovim riječima Fondacija Angeline Aćimović zalagaće se za promjene krivičnog procesnog prava.
"Fondacija nije politička organizacija, potpuno je neprofitna, ali sve mora da se uskladi sa zakonodavnim okvirom. Sami ćemo predlagati određene mjere u svim aktivnostima vezanim za porodicu, internet, zakonodavstvo krivičnog procesnog prava i pomake tih granica, a naš deo tima će raditi na tome. Trenutno se radi na formiranju timova za obe ove oblasti aktivnosti", rekao je on.
