Film "Dara iz Jasenovca" izazavo je veliku pažnju, a ostvarenje reditelja Predraga Gage Antonijevića prokomentarisao je i Patrijarh Porifirije.
- Naravno, kada je riječ o Jasenovcu, u principu, ali i o filmu koji se pojavio, "Dara iz Jasenovca", ne ulazeći u artističke argumente i kriterijume, mislim da je važno i velika stvar da je po prvi put srpska kinematografija progovorila filmskim šapatom o nečemu što je bilop prekriveno maglom zaborava, ili se tendenciozno decenijama skrivalo. Iznad svake polike i hladne faktografije, ja sam bar tako osjećao. Imao sam, mogu da kažem suznu molitvu osjećanja, molitve i pogled u nebo pred svakako najvećim srpskim sratištem, a ima i drugih. Iako ništa drugo, veoma je važno da nekako izađe iz zaborava u isto vrijeme, da ne bude povod za zlopamćenje, nego da svako zaviri u svoje srce i koliko god je moguće zavapi ka Gospodu, da nigdje i ni na kom mjestu ništa slično se ne dogodi - rekao je Patrijarh Porfirije na konferenciji za medije i nastavio:
- Za nas je, dakle, Jasenovac prostor u kojem se mi bavimo matematikom, sabiranjem i oduzimanjem, nego prostoru kojem kao crkva pokušavamo skromno, ali dostojanstveno da organizujemo mjesto molitve, i ono to već jeste, tamo postoji, vladika Jovan ga je organizovao, i hvala Bogu, tamo su se sabrale divne, čestite monahinje koji svaki dan, i ujutru, i u podne, i uveče, neprestrano upućuju molitve Bogu za dobro u čitavom svijetu i za dobro za sve ljude, ali mislim da je važno, ponavljam, bez ikakve umetničke ocjene filma, koji vidim da je, nisam ovih dana imao priliku mnogo da čitam novine, ali negdje sam čuo, izazvao mnoštvo napada i odbrane, da ipak, važno je, da po prvi put, evo, naša srpska kinematografija, kako rekoh, filmskim šapatom govori o toj temi - zaključio je Patrijarh Porfirije.