Sofija je divna beba, smije se, zabavlja se, živahna je. Prava radost. Kada sam ostala trudna nisam mogla da radim prenatalni test, mada sam u sedmom mjesecu saznala da je djevojčica. Prošlo je šest godina od transplantacije jetre, i uvijek sam govorila, ako budem imala kćerku zvaće se Sofija, po djevojci čiji sam organ dobila i koja mi je pružila ovu divnu šansu da nastavim svoj život normalno, počinje priču za Telegraf.rs Beograđanka Ivana Joksić.
U ovom momentu oko 2.000 ljudi čeka na transplantaciju nekog organa. Jedno "da" može spasiti nekoliko života, tako je i Ivana čekala svoju šansu za novi život.
Naime, prije nekoliko godina petnaestogodišnja Sofija izgubila je život. U tom momentu, Ivana se borila za svoj. Nesebična porodica preminule djevojke, u najtežim momentima, rekla je "da" donoranju organa, i na taj način spašeno je nekoliko života.
- U kontaktu sam sa porodicom moje donorke, upoznali su Sofiju i baš smo prije nekoliko dana nas dvije bile u posjeti kod njih. Oni znaju koliko sam im neizmjerno zahvalna, jer velika je stvar u momentu kada vašem djetetu nema spasa, vi spašavate tuđe dijete, a danas je to dijete rodilo dijete, koje je dobilo ime upravo po njoj, kaže Ivana za Telegraf.rs.
Transplantacija organa nekada je jedini lijek oboljelima. Ivana je samo jedna od njih koja je čekala to "da".
Kada je imala 23 godine osjetila je simptome, ali su oni bili potpuno bezazleni na prvi pogled, da bi kasnije saznala da ima cirozu jetre.
- Sjećam se te promjene kože, neki blagi umor, ali ništa nije djelovalo kao da će biti ozbiljno. Međutim, kada se klupko odmotalo postala sam kadnidat za transplantaciju već sa 26 godina, kada je ciroza jetre dostigla posljednji stadijum. Nisam mogla da radim, da putujem, pila sam lijekove. Često sam imala temperaturu, ležala, pila nenormalne količine tečnosti, i bilo je nekako poražavajuće za mene da ne mogu ništa. Ako treba organ, u redu, pojaviće se, i tako je i bilo, tako sam razmišljala. Nažalost, jedna mlada djevojčica izgubila je život a ujedno je spasila nekoliko ljudi jer je porodica bila nesebična. Tada sam rekla sebi da ću opravdati tu šansu i odužiti joj se, zato sam odlučila da svoje dijete nazovem njenim imenom, ispričala je Ivana.
Ivana zajedno sa prijateljima iz Udruženja Zajedno za novi život, promoviše donorstvo kao humani i herojski čin.
- Kada se desi nešto i kada nekome najmilijem nema spasa, sa tim gestom spašavate nekoliko života. Apelujem na ljude, na medije da promovišemo ovaj humani čin, i da svako iz svog ugla objasni šta je koma, šta je moždana smrt, da ima mnogo faktora koji utiču na to da li će neko dobiti organ i na kraju, nema mjesta malverzacija, poručuje Ivana.
