"Deda i ja krenuli smo kroz vodu na prvu pješčanu plažu na Dunavu. Odjednom smo upali u dubinu. Zagrlila sam dedu, jer ne znam da plivam, ali smo počeli da tonemo. Deda me je gurnuo ka obali. Htjela sam da se spustim, da provjerim da li je blizu dno, ali nisam uspjela da ga dohvatim. Plakala sam i govorila: Deda, pomozi mi, pomozi... On je odjednom nestao, a onda se stvorio ispred mene. Gurao me je i ja sam nekako stigla do obale. Kad sam izašla iz vode vidjela sam samo dedinu kosu", priča ona.

Oči dvanaestogodišnje Aleksandre Jovanović se pretvaraju u dve velike suze, dok govori šta se dogodilo kobnog dana kada je izgubila voljenog dedu Milorada. Šezdesetogodišnji Mile, kako ga komšije zovu, utopio se u Dunavu. Spasao je unuku, ali njemu nije bilo spasa. Porodica, rodbina i prijatelji, okupljeni u njegovom skromnom domu u Belegišu, i dalje su u šoku.

- Deda i ja smo željeli da pređemo rijeku, da pecamo ribe - sjeća se Aleksandra. - Kada smo došli na prvu pješčanu plažu, deda je predložio da idemo na špic. Hodali smo kroz plićak i iznenada smo upali u duboku vodu.

Tragedija se dogodila na pješčanom kupalištu Ada u Belegišu. Nesrećni Jovanović je bio invalid, nije imao jednu ruku, ali je uprkos hendikepu i bez razmišljanja dao sve od sebe da spasi unuku. Nju je uspio da izvuče, ali nije imao snage za sebe i ostao je pod vodom.

- Kada sam isplivala na obalu, nije mi bilo dobro, vidjela sam neke ljude i oni su pozvali tatu, Hitnu pomoć i policiju - drhtavim glasom govori Aleksandra. - Deda je bio dobar, mnogo sam ga voljela.

Ronioci Žandarmerije su tijelo Jovanovića pronašli dan kasnije. Sin nesrećnog čovjeka kaže da je iznenađen kako se ovo dogodilo, jer je Milorad bio dobar plivač. Ali, nije iznenađen njegovim herojskim činom.

"Nisam ni slutio da će se desiti strašna tragedija kada su krenuli na pecanje. Tata je mnogo volio Aleksandru i ona njega - kaže on. - Jedva je čekala ljetnji raspust da više vremena provodi sa svojim dedom. Naša kuća je nekoliko stotina metara odavde, nova je i velika, ali ona je najviše voljela da provodi vrijeme u dedinoj. Ovo je njen dom.

Mještani Belegiša ispratili su Milorada na vječni počinak.

- Kako su upali u duboku vodu, niko od nas ne umije da objasni - kaže njegov komšija Ilija. - Bio je dobar komšija. Spasao je jedan mladi život, tako da njegova žrtva ima smisla.

Tuga za dobrim i vrijednim čovjekom, koji se uvijek našao da pomogne onima kojima je pomoć bila potrebna, zahvatila je čitavo naselje gdje je živio sa najmilijima.

- Žao mi je što mu se ovo dogodilo - iskren je njegov prijatelj Đorđe. - Pamtićemo ga po dobrom, bio je veseo, dobrodušan i čvrst. Imao je dobru narav. Zašto je sve tako moralo da bude, nikome nije jasno.

CRNA SUBOTA U BELEGIŠU

Dan kada se utopio Milorad Jovanović, bio je crn i za Belegiš. Prošle subote se udavio u Dunavu još jedan pecaroš, a u teškoj saobraćajnoj nesreći život je izgubila još jedna mještanka ovog sela.