Major u penziji Aleksandar Ćirić Ćira iz Kruševca preminuo je u nedjelju u 54. godini života na VMA u Beogradu, poslije kraće i teške bolesti.
Aleksandar Ćirić je rođen 1970. godine u Kosovskoj Mitrovici. Poslije osnovne i srednje škole u rodnom mjestu, prvo je završio Školu rezervnih oficira pješadije u Bileći, a potom 1991. godine i Vojnu akademiju Kopnene vojske u Sarajevu. U profesionalnoj službi u Vojsci Srbije, bio je sve do penzionisanja u maju ove godine.
Kao oficir herojske 125. motorizovane brigade Ćirić je bio učesnik Bitke za Košare, tokom NATO agresije 1999. godine, u kojoj je i ranjen. Prethodno je bio i učesnik oružanih sukoba u Sloveniji i Hrvatskoj. Za ratne i vojne zasluge odlikovan je Medaljom za zasluge i Vojnim spomen-medaljama. Posljednje, skoro dvije i po decenije živio je u Kruševcu.
Sahrana penzionisanog majora Aleksandra Ćirića biće obavljena u srijedu, u 14 časova, na Novom groblju u Kruševcu. Na vječni počinak ispratiće ga rodbina i prijatelji, ali i njegovi drugovi sa ratišta.
Ivica Lazić, njegov ratni drug, napisao mu je potresno pismo kojim se oprašta od svog Ćire:
"Utihnuo je jedan gromki glas, glas koji nas je vodio naprijed bez straha šta nas čeka iza ugla. To je bio glas jednog: sina, supruga, oca, brata, kuma, druga i prijatelja.
U tebi smo vidjeli jednu ljudsku gromadu koja je čvrsto stajala pred nama kao oličenje plemenitosti i dobrote. Svima si bio uzor i uvijek si vladao situacijom. Bio si vojničina, učestvovao u ratu u Hrvatskoj i Sloveniji, a kasnije i na Kosovu i Metohiji i tom prilikom u bici za Košare bio ranjen. Što pokazuju i odlikovanja koja si dobio!
O tome nisi govorio! O svemu ovome malo ljudi zna. Znaju samo oni sa kojima si bio rame uz rame dok se pucalo. Usta su ti uvijek bila puna članovima svoje porodice! Ponosio si se i hvalio uspjesima i nestašlucima djece. Brinuo za suprugu i roditelje kao i za brata i njegove. Ali nikada nisi zaboravio na nas ostale. I najbolji si bio u ulozi oca, gdje si nam ostavio domaći zadatak.
Sa tobom smo se smijali i kad nam nije bilo do smijeha. Na poslu smo ispijali kafu u ogromnim količinama, radeći prekovremeno. Kada bismo došli kući na vrijeme, djeca bi se radovala misleći da su nas pustili ranije. Svaki trenutak sa tobom bio je dobro iskorišćeno vrijeme. Izgubio si samo jednu bitku, bitku u kojoj nema pobjednika. A u našim srcima ostala je velika praznika koja ne može ni sa čim da se popuni."
Inače, u njegovom rodnom gradu postavljeni su i bilbordi sa njegovim likom.
