Snimak Srbina koji je u Legiji stranaca, obišao je društvene mreže tokom otvaranja Olimpijskih igara u Parizu.
Na snimku se nalazi Aleksandar Pujin, koji je tokom defilea srpskih sportista Senom, podigao tri prsta i poručio takmičarima "Ajdeee, srećno".
Srpski olimpijci, ubrzo su Aleksandru odgovorili pozdravima i ovacijama.
Pujin je u ekskluzivnoj izjavi za ATV kazao da je tog dana završio smjenu, te je zamolio nadređenog da mu da slobodno, kako bi pozdravio srpske sportiste.
- Jeste, završio sam smjenu taj dan i zamolio starješinu da me pusti da pogledam defile, što je on i dozvolio. Čekao sam oko dva časa na naše sportiste, a onda kada sam ih ugledao, podigao sam tri prsta i poželio im sreću - kaže Aleksandar za ATV.
Kako dodaje, kada je ugledao još nekoliko sportista iz njegovog rodnog Bečeja, sreći nije bilo kraja.
Snajperista
Napominjemo, Aleksandara je snajperista u Legiji stranaca.
Bio je u Vojsci Srbije tri godine, prvo u Sremskoj Mitrovici gdje je vršio dužnost tenkiste nekih 11 mjeseci, a zatim je radio kao izviđač u Novom Sadu.
Nakon toga zbog nekoliko neuspjelih pokušaja da dobije bolji čin, odlučio je da se prijavi za Legiju stranaca. Upao je kod njih u jedinicu iz drugog pokušaja, jer su njihovi uslovi jako rigorozni
Legija stranaca
Francusku legiju stranaca osnovao je kralj Luj Filip Orleanski, a prva misija je bila osvajanje Alžira. Ova misija, kao i jedinica trajala je sve do 1835. godine. Jedinica je kasnije ponovo oformljena 30. aprila 1863. godine na plantažama Kamerone, u blizini grada Puebla, 3 oficira i 62 legionara pružali su 24 časa otpor Meksikancima, kojih je imalo oko 2000. Pet legionara se odlučilo na borbu do kraja, a jedina dva preživjela legionara su potpisala kapitulaciju, pod uslovom da zadrže oružje i pobrinu se za mrtve. Od tada naziv ove bitke ponosno nosi svaka legionarska zastava, što simbolizuje borbu do posljednjeg čovjeka. Taj dan se u Legiji slavi kao veliki praznik i isključivo samo tog dana su vrata otvorena za posjetioce.
Legionari se od druge vojske razlikuju i po uniformi koja je bijela. Boja beretke je zelena. "Bijele kepi" nose vojni činovi, a kada postanu podoficiri dobijaju "Crne kepi". Grb Legije je granata sa sedam vatrenih repova. Boje Legije su crvena, koja označava krv i zelena, koja označava zemlju. Ratno stanje se označava tako što se trouglasta zastava okrene naopako, tako da se zelena boja nalazi dolje, a crvena iznad, što znači krv na zemlji. Moto Legije je "Legio Patria Nostra", što u prevodu znači legija je naša domovina.
Himna legije je ''Le Budin''. Legionari se kreću sa 88 koraka u minuti, što je manje u odnosu na druge vojske koje se kreću 120 koraka u minuti. Razlog tome datira još iz ratova u alžirskim pustinjama. Legija zbog svog sporijeg koraka na paradi maršira posljednja, ali takođe dobija i najviše ovacija.
Pristup Legiji imaju muškarci između 18 i 40 godina života izuzetnih psiho-fizičkih sposobnosti. Dobrovoljci se temeljno kontrolišu i po sigurnosnim pitanjima, što pobija mit o tome da je Legija skrovište kriminalcima. Poslije zdravstvenih testova, dobrovoljci pristupaju vojnoj obuci. Poslije obuke dobrovoljci potpisuju ugovor na pet godina službe. U prva četiri mjeseca obuke zabranjen je kontakt sa prijateljima i rodbinom. Svaki dobrovoljac dobija novi identitet, čime ga Legija štiti od spoljnih uticaja. U sklopu novog identiteta mijenja se ime i prezime, datum i mesto rođenja, imena roditelja.
Znoj pri obuci sprečava krv na terenu je glavni moto. Legionar prolazi kroz razne faze obuke. Svaki od legionara u svojoj karijeri mora da prođe najmanje jedan specijalistički komando kurs koji traje tri nedjelje i održava se u nekoliko centara širom Francuske. Ovu obuku sačinjavaju sljedeći kursevi: obuka u varenju, postavljanje zamki i eksploziva, ručne tehnike borbe, metode borbi u gradskim područjima, veslanje, plivanje u moru bez prsluka sa borbenim rancem... Osim obuke za rat i taktike, legionari se obučavaju i kako da prežive u nemogućim uslovima kao što je npr. ostati bez vode.
Većina država indirektno dopušta prijavljivanje u Legiju stranaca, međutim neke svojim građanima zabranjuju učestvovanje u stranim armijama.
.webp)
