Biljana ima 36 godina i sedmoro djece, od kojih se jedno, maleni Žarko star 3 godine, nalazi u hraniteljskoj porodici u Pasjoj poljani, udaljenoj do Trupala oko 20 kilometara.

Život je bio surov prema Biljani, kojoj je suprug preminuo prije godinu i po dana. Baš u vrijeme kada se rodila najmlađa kćerkica. Imao je rak. Kako Biljana priča, pokojni suprug umio je da bude agresivan i nasilan prema njoj.

- Bio je alkoholičar i njegovo maltretiranje je trajalo godinama... Molim vas da me ne vraćate na taj period života - uznemireno priča Biljana za Telegraf.rs.

Kuća u kojoj živi sa dječicom nije u njenom vlasništvu, zbog čega ne može da riješi problem sa priključkom za struju. Bez električne energije su godinama. Više od decenije. Njena djeca rođena su u mraku.

- Nemamo struju već 14 godina, postupak za uvođenje novog priključka mora da pokrene moj svekar koji je u Nemačkoj i koji ne planira da dolazi u Srbiju. Imamo i dug za vodu koji iznosi oko 45.000 dinara, a ja od primanja socijalnu pomoć koja iznosi 27.000 - navodi naša sagovornica.

Na pitanje kako uspe da namiri potrebe sve djece u kući, ali i svoje, Biljana kaže:

- To je odlično pitanje, ali je odgovor na to gotovo nemoguće dati. Ne znam ni sama, pozajmim kad mi stigne socijalna pomoć, pa vraćam. Evo, recimo, na pozajmicu sam uzela dva metra drva, pa ću čovjeku vratiti kad mi stigne tih 27.000. Moram odmah da mu vratim i da čuvam obraz, da bi i sutradan mogao da mi vjeruje i pozajmi - priča ova samohrana majka koja se snalazi kako zna i umije. A kako bi drugačije zbog situacije u kojoj se nalazi.

Da radi ne može, išla je, kaže, da čisti, dok bi joj majka čuvala djecu. Ipak, to nije dugo moglo da traje, kako dodaje Biljana, te je morala da da otkaz.

Dječija želja je da imaju struju

Kuću Mihajlovića čine tri prostorije, u jednoj je beton, a u druge dvije stari brodski pod. Kompletan namještaj poptuno je star i dotrajao. Djeca spavaju na propalim ležajevima, a maštaju da imaju sve ono što imaju njihovi vršnjaci.

- Voljeli bi da imaju bar neki tablet, ali vjerujte mi, najviše od svega žele da imaju struju. Imam ja u kući bojler, ali džaba, kad je voda hladna. Onda ih kupam tako što zagrijem vodu na šporetu na drva, pa miješam vrelu i hladnu vodu. Najstariji sin, moj Jovan, koji sada ima 12 godina, kaže: "Mama, ne mogu više da se kupam ovako, po starinski" - priča Biljana pokušavajući da zadrži suze.

Njena jdeca uče pod svećama čitavog svog života, što dodatno slama Biljanino srce.

- Oćoraveše mi djeca pod svećama - plačući govori ova majka.

Jelena, Đorđe, Nikolina, Jovan, Đurđina i Nikola sanjaju o ljepšoj kući, novijem namještaju, igračkama i struju.ž

(Izvor/Foto: Telegraf)