Istraga protiv Veljka Banovića Votke, koji je uhapšen u petak u belgijskom Antverpenu kada je kod njega i njegovog saradnika Marka Puškića pronađeno 1,714 miliona evra i četiri kilograma kokaina, trajala je mjesecima.

Prema saznanjima kojima "Blic" raspolaže, Banović je poslednji put u Beogradu bio na sahrani svog "saborca" iz Bojovićevog klana, Dragoslava Miloradovića, ubijenog krajem maja u auto-perionici na Karaburmi. Već tada bio je na policijskoj opservaciji, njegovo kretanje i kontakti su praćeni kako bi se ušlo u trag kriminalnim aktivnostima kojima se, kako se sumnjalo, bavi.

- Banovićevo prisustvo na sahrani odjeknulo je podzemljem. Pojavio se sa nekoliko telohranitelja koji su ga i kišobranima štitili od pogleda, osmatrajući pritom pomno okupljene - kaže naš izvor.

Poštovanje koje su prisutni iskazivali izgledalo je da kao "inauguracija" Votke u novog "dona". Već ta činjenica pokazuje da je njegova uloga u klanu značajna - možda i najbitnija u Bojovićevom odsustvu.

Šta dalje čeka Banovića?

Kako se nezvanično saznaje, njemu i Puškiću će se sigurno suditi u Belgiji i Holandiji, gdje su i uhapšeni. Iako je odlučujući dio posla oko njihovih hapšenja obavila srpska policija, holandsko i belgijsko pravosuđe dalje će se pobinuti da Banović i Puškić budu propisno procesuirani. U ovom trenutku, protiv njih dvojice podnijete su dve krivične prijave: za dilovanje narkotika i za pranje novca.

Prva krivična prijava odnosi se na četiri kilograma čistog kokaina nađenog u stanovima osumnjičenih i, premda količina i tržišna vrijednost narkotika nisu male, za ovo djelo ne bi mogli da dobiju više od nekoliko godina zatvora. Razlog tome je besprekoran dosije koji uhapšeni - pogotov Banović - imaju u tim zemljama.

Nezvanično, Votka nema ni saobraćajnu kaznu u Belgiji, premda je u Srbiji najmanje dvaput osuđivan. Ipak, kazne za pranje novca u Holandiji i Belgiji dramatično su veće nego u Srbiji, i ta optužba predstavlja znatno veći problem za Banovića.

Javnost je za Veljka Banovića saznala 2007. godine, kada je uhapšen u Beogradu upravo sa Lukom Bojovićem, a tadašnji ministar policije saopštio je da je riječ o "vođama jedne od najopasnijih kriminalnih grupa" u Srbiji. Oni su tada sumnjičeni za skrivanje članova zemunskog klana, ali i više teških krivičnih djela počinjenih u Srbiji i inostranstvu. Usljedilo je suđenje za nelegalno nošenje oružja, posedovanje droge i falsifikovanje dokumenata, nakon kojeg je Votka Banović osuđen na 18 mjeseci zatvora (nepravosnažno).

Samo mjesec dana kasnije, optužen je i za šverc kokaina i heroina, zbog čega je 2010. godine osuđen na šest i po godina robije.

Odmah po izlasku iz zatvora, Banović je - dijelom zbog posla a dijelom i zbog straha za sopstvenu bezbjednost - otišao u Holandiju, gdje je sa porodicom živio mirno.

Ispod krinke "civila", Votka je nastavio tamo gdje je stao: u Holandiji je, prvenstveno zbog Lukinog povjerenja, postao "bankar" klana, koji je bio odgovoran za sve prihode od prodaje narkotika koju je zapadni krak grupe ostvarivao. Zato je kod njega prilikom hapšenja i zatečena enormna suma "prljavog" novca.

Veze sa "škaljarcima"

Šverc i rasturanje kokaina koji stiže sa brodova koji pristaju u Amsterdam i Antverpen do danas ostaje primarni izvor prihoda Bojovićeve grupe.

U tom poslu najveće saveznike grupa ima u škaljarskom klanu i drugim crnogorskim podgrupama, poput barske i budvanske grupe. Ta dva klana toliko su isprepletana da je danas praktično nemoguće razlučiti ko za koga radi. Poslednjih mjeseci očigledno je i da Bojovićeva grupa trpi gubitke zbog sukoba „škaljaraca“ i kavačkog klana.