Drski ubica Čedomir Đurić (70) iz sela Salaš kod Zajačara, nalazi se iza rešetaka u požarevačkom zatvoru Zabela, ali ni to ga nije spriječilo da uznemirava porodicu Dragane Ćirić (18), nekadašnje učenice četvrtog razreda Ekonomske škole, koju je mučki ubio u decembru 2014. godine.

Njegovo pismo na adresu na kojoj sada žive Draganin očuh i majka stiglo je 27. septembra, a Dragiša se prisjetio trenutka kada je na vrata pokucao poštar.

"Nisam znao šta da radim, pravo da vam kažem. Došao je poštar, a ja sam neko vrijeme razmišljao da li uopšte da preuzmem to pismo. Poslije nekog vremena sam odlučio da ću uzeti. Od tada strahujemo za svoju bezbjednost", kaže nesrećni Dragiša za Blic.

Prema njegovim riječima, problemi sa ovim čovjekom nisu stali ni kada je on zatvoren.

"Prijavljivali smo ga i ranije, kada je dolazio ispred naše kuće i Draganinom momku sjekao žice na motoru. Problemi sa njim izgleda da nikad neće prestati. On ima mnogo novca i ljude svuda, plašim se šta će biti sa nama i šta bi njegovi ljudi mogli da nam urade. Znate kako kažu, para vrti gdje burgija neće, kaže ovaj nesrećni čovjek iz zavijanog sela Salaš.

Dragiša smatra da je ovakvo uznemiravanje nedopustivo, jer osim što “otvara stare rane” koje nikada nisu do kraja ni zacijelile, otvara i pitanja šta je taj čovjek u stanju da uradi posredstvom svojih ljudi koje, kako kaže Dragiša, ima svuda po Zaječaru.

Dragiša se, kako je kazao, ne protivi tome da Čedomir komunicira sa svojom porodicom, ali se pita kakav je to zatvor iz kog možeš uznemiravati porodicu djevojke koju si ubio i zbog koje robijaš 40 godina.

"Neka piše svojima, ima pravo, mene to ne interesuje. Ali kako je moguće da ako je neko uhvaćen i nije na slobodi, može slobodno da piše kome hoće i šta hoće. Valjda bi u tom zatvoru mogli da prave neke provere", kaže preplašeni Dragiša, dodajući da je policajcima takođe pokazao pismo za svaki slučaj.

Ipak, da njihova porodica nije jedina kojoj je ubica pisao, potvrdio je i sam Dragiša navodeći primjer jednog mještanina iz sela.

"Došao je pred moju kapiju i kazao mi da je i njemu pisao. Raspituje se za selo, ima li šta novo… Rekao sam da me ne interesuje i da neću da znam. Šta ima da znam, neka nas samo ostavi na miru", priča Dragiša.

Kratak razgovor koji je vodio sa reporterkom Blica završio je sa tužnim riječima: “Evo sada vama kažem, ako nas budete zvali i nas ne bude bilo, znate šta nam se desilo i ko nam je to uradio.”

Podsjećanja radi, jezivo ubistvo se dogodilo prije četiri godine kada je Đurić u svom automobilu brutalno pretukao nesrećnu Draganu. Davio ju je, sipao joj kiselinu u usta, a potom njeno tijelo bacio u jezero u ataru sela Glogovica kod Glogovičke reke.

Dva dana nakon prijavljivanja njenog nestanka Đurić je uhapšen, a na saslušanju je priznao da je ubio djevojku jer je bio patološki zaljubljen u nju, kao i da ga je obuzela ljubomora jer nije mogao da se pomiri s tim da ima momka.

Sada, četiri godine kasnije, na adresu pokojne Dragane stiglo je pismo sljedeće sadržine: “Ovo pišem jer mi neko naredio, a to je moja suza iz oka, moja Dragana. Da, često je u mojim snovima, priča, priča, smije se. Sa sinom bere jabuke, on ima oko pet godina, ljepota od djeteta.”

Hoće kola, ona na kojima se obučila da vozi. Kažem joj gdje sam, ona plače, srce me boli kad joj vidim suze. Ne voli vas. Sa mnom je vidjela Staru planinu, Golubački grad i Srebrno jezero. Otrovala se zbog majke, duga je to priča. Prenio sam njene riječi, naveo je ubica u uzmnemirujućem pismu, dodajući da će o Dragani snimiti film, piše Blic.