Naime, martu 2016. godine Bane Jovanović zvani Safet uputio se prema Bečeju gdje je hicem u glavu teško ranio svoju nevjenčanu suprugu Jelenu Stojkov (koja je poslije par mjeseci preminula u bolnici) i Jože Imrea, kod koga je ona živjela kao podstanar. Nakon toga, Safet je svoj krvavi pohod nastavio uputivši se prema Molu, gdje je upao u kuću svog poznanika Matije Petrovića, ispalio tri hica iz pištolja i ubio ga na licu mjesta, ranio njegovu suprugu Renatu, koja je svojim tijelom zaštitila četvoromjesečnu kćerku, a zatim je pucavši ranio i njihovog sina Petra i snaju Natašu Sunomar.

Ispalivši metke, Safet je pobjegao iz Srbije preko Mađarske granice. Da uspješno pređe granicu, pomogli su mu Mirko Pavlov i Tivadar Kolompara iz Horgoša, koji su ubrzo nakon ubistva uhapšena. Nakon 66 dana, ubica je uhapšen u Njemačkoj, a u Srbiju je izručen novembra 2016. godine.

Ovaj zločin je prodrmao i kikindsku policiju pa je te iste godine, po nalogu ministra Nebojše Stefanovića, nekoliko starješina suspendovano, jer su se družili sa osumnjičenim Jovanovićem.

Zavist i ljubomora

Za ovo hladnokrvno ubistvo iz 2016. sumnjalo se da je razlog za zločin bila bolesna zavist, što je potvrdio i Alen Petrović iz Ade, Natašin suprug, uvjeren da je upravo to dovelo do pucnjave u kući njegovog starijeg brata u Molu, ali i iste večeri u Bečeju.

"Safet je bio zavidan čak i ako bi neko imao bar 10 evra više od njega. Smetalo mu je i to što neko ima nešto da jede", rekao je on.

Dok je jedno ubistvo nastalo iz zavisti, drugo je iz ljubomore.

Kako je Blic nezvanično saznao, Karlo L. je navodno zbog ljubomore, zapalio svoju suprugu Slavicu benzinom, a onda je pokušao da je ugasi, međutim to nije uspio. Nesrećna žena je od zadobijenih povreda preminula na licu mjesta. Nakon toga Karlo je pokušao da izvrši samoubistvo tako što je sebi dao 20 doza insulina, pošto je dijabetičar.

Ne uspjevši ženu da spasi, niti sebe da ubije, on je kolima Hitne pomoći, uz pratnju policije, prevezen u bolnicu.