Kada su svi pripadnici „zemunskog klana“ bili iza rešetaka, za njega je bilo izvjesno da je očigledno je nadmudrio bijesne drugove i pronašao neko sigurno utočište. Zemunac“ Vladimir Milisavljević (34) bio je sve, prije nego Vlada Budala!
Ime Milisavljevića, prije hapšenja Sretka Kalinića i Miloša Simovića u Zagrebu, posljednji put prije toga se našlo u žiži interesovanja javnosti u novembru 2006. godine, kada je izbjegao likvidaciju u Zagrebu. Tada su u prestonici Hrvatske uhapšeni Nikola Vein i Tibor Fur, koji su mu spremali eksploziv, navodno, za osvetu zbog smrti „surčinca“ Zorana Šijana. Vein je hrvatskoj policiji rekao da mu je eksploziv dostavio izvjesni Slobodan Marković iz Srbije.
Tamošnja štampa je još tada naširoko pisala da se Milisavljević krio u Hrvatskoj od osvete „zemunskog klana“, a da su dvojica uhapšenih ispričala da su planirali da mu podmetnu eksploziv pod automobil na trajektu za Ankonu. Vlada Budala se, međutim, nije pojavio na trajektu za Italiju, iako ga je policija čekala u zasjedi. Milisavljevića je dodatno teško bilo pratiti sve ove godine jer nema stalnu partnerku. Mnogim „zemuncima“ policija je ušla u trag upravo prateći kretanje njihovih supruga, kao što je to slučaj sa braćom Simović i svjedokom saradnikom Dejanom Milenkovićem Bagzijem.
Međutim, sa Vladom to nije nikako išlo, pa je svima pokazao da je daleko od budale. Posljednji pripadnici Zemunskog klana bili su uhapšeni, ili ubijeni, a Vladimir Milisavljević je godinama kasnije bio na slobodi i vješto izmicao svakog potrazi.
Milisavljević se, prema spekulacijama, krio u Latinskoj Americi, najvjerovatnije Argentini. Za sedam godina bjekstva „viđan“ je u gotovo svim državama regiona, pa čak i u rodnom gradu. Prema tvrdnjama upućenih, u međuvremenu je postao novi vođa klana i umnogome promijenio lični opis. Navodno, nosio je džins, imao bradicu i izgleda kao svaki treći student u Beogradu, govorili su tada operativni podaci,
- On je definitivno i prije bio najinteligentniji član klana iz Šilerove i o njemu se zapravo najmanje zna, jer se, za razliku od ostalih, nikad nije eksponirao. Svojevremeno je studirao i govori više svjetskih jezika, zbog čega se vrlo dobro snalazi u kojoj god sredini da se nađe. Dobitna formula za uspješno skrivanje je i njegov trenutni izgled i ponašanje, koji su sve prije nego upadljivi. Sada je sasvim jasno da je on jedini živi bjegunac, a da su Ninoslav Konstantinović i Milan Jurišić odavno likvidirani - navodio je 2012. godine izvor iz policije.
Vladimir Milisavljević rođen je 1976. godine u Zemunu, gdje je i odrastao, zbog čega uz sve svoje nedostatke za mafijaša visokog kalibra nije morao da se dokazuje Dušanu Spasojeviću Šiptaru i Miletu Lukoviću Kumu, za razliku od braće Konstantinović, kojima je kao delu klana iz ekspoziture sa Karaburme godinama uvek davan zadatak više. Njegov nadimak izaziva kontroverze, toliko da se u svakoj grupici klinaca koja je rešila da se odmetne na onu stranu zakona uvek nađe jedan koji ponese nadimak - titulu Budala. Milisavljević je ovaj epitet dobio jer je navodno bio najpametniji i najobrazovaniji među "zemuncima", pa je čak završio i fakultet, zbog čega su ga prozvali Budala jer u vrijednosnom sistemu mafijaša svako ko uči i pošteno radi upravo je to - budala.Istina koju otkriva njegov dosije glasi: Vlada Budala nema završen fakultet već mašinsko-tehničku školu. U evidenciji nema informacije da je bilo kada studirao, mada je činjenica da se on hvalio posjedovanjem indeksa, što ne mora da znači da je bilo kada ušao na fakultet.
Elem, Vlada Budala bio je definitivno drugačiji od svih "zemunaca" jer se kao beskrupolozni ubica i reketaš pokazivao tek kada mu se povjeri zadatak. Do tada se ponašao kao budala.
Dok je bio vrlo mlad, umio je da napravi nevjerovatne gluposti, ali da i pristane da za vođu klana Dušana Spasojevića uradi takve ludosti na koje drugi nisu smjeli ni da pomisle. U međuvremenu je negovao imidž dobrog, načitanog dečka iz komšiluka.
Slična situacija bila je i u odnosu sa Lukom Bojovićem, pred kojim se do trenutka zajedničkog hapšenja ponašao snishodljivo iako uporedna analiza njihovih dosijea kaže da je Vlada Budala, za sada, formalno kriminalac višeg ranga u odnosu na Bojovića. Zanimljivo je da je tokom akcije "Sablja" izmakao potjeri. Navodno se krio sam, prvo u regionu, u Hrvatskoj i Crnoj Gori, a zatim je otišao u Južnu Ameriku, gdje se povezao sa narko-kartelima. Sa ostalim odbjeglim "zemuncima" povezao se tek kada se Luka Bojović postavio kao njihov novi šef i jatak. Interesantno je da srpska policija i službe jedno vrijeme nisu imale nikakvu informaciju o Vladi Budali, pa čak ni da li je živ. Sumnjalo se da je samleven zajedno sa Jurišićem, zakopan sa Konstantinovićem ili potpuno odmetnut u Australiji.
Ipak, putem operativne obrade u jednom trenutku uleteo je podatak o Crvenperki, kako su ga u ostatku klana očigledno zvali kada je njegov karakterističan nadimak postao lako prepoznatljiv. Nadimak Crvenperka dobio je kada se pojavio u nekom finom crvenom džemperu na mafijaškom okupljanju dok je ostatak ekipe bio u kožnjacima i trenerkama.Podatak o živom Crvenperki bio je dovoljan policiji da nastavi ciljanu potragu. Ciljana potraga bila je otežana činjenicom da se Milisavljević dočepao dokumenata splitskog beskućnka Marijana Barišića i najverovatnije kratko vreme skrivanja živeo kao socijalni slučaj, te ovaj istiniti nesrećnik sa Hrvatskog primorja nije mogao da dobije dokumenta i obrok iz narodne kuhinje jer je neko već koristio njegova dokumenta za beg. Da je sa Lukom Bojovićem, i to najverovatnije u Španiji, postalo je jasno nakon hapšenja braće Simović i Sretka Kalinića, koji su pokušavajući da kupe slobodu propevali svašta o ostalim odbeglim članovima zemunskog klana i njihovim pokroviteljima.
Španska priča
Vlada Budala nije kao ostali "zemunci" bio slab na fatalne žene, te policija jedino njega nije mogla da juri kroz operativnu obradu partnerki. Koristio ih je za jednokratnu upotrebu, bez komunikacije i vezivanja, te se njemu nije moglo dogoditi da napravi dete za vreme boravka na poternici Interpola, kao ni da ga prateći lepu Barbaru uhvate poput Luke Bojovića 2007. Ili da ga zateknu "na gomili" kao Aleksandra Simovića.
Uhapšen je 2012. godine, dve godine posle "pada" poslednjih članova Zemunskog klana Sretka Kalinića i Miloša Simovića. Nije dokazano da li je ikad studirao, ali pokazao se kao najspretniji i najpametniji član klana.
