Više od 150 katoličkih sveštenika povezanih s Nadbiskupijom Baltimor seksualno je zlostavljalo više od 600 djece i najčešće nije odgovaralo za taj zločin, navodi se u državnom izvještaju koji je otkrio obim zlostavljanja tokom perioda od 80 godina.
U izvještaju se iznose teške optužbe protiv nadbiskupije, najstarije rimokatoličke biskupije u zemlji, koja se prostire većim dijelom savezne američke države Merilend.
U nekim župama, školama i zajednicama bilo je u isto vrijeme više aktivnih zlostavljača. Na primjer, u župi Svetog Marka u Kotonsvilu je između 1964. i 2004. živjelo i radilo 11 zlostavljača. Jedan đakon je priznao da je zlostavljao više od 100 djece.
Vilijam Lori, nadbiskup Baltimora, izvinio se žrtvama i rekao da izvještaj "opisuje vrijeme istorije ove nadbiskupije koje treba osuditi; vrijeme koje neće biti zataškano, ignorisano ili zaboravljeno".
Žrtve zlostavljanja ispričale su da je bilo potrebno previše vremena za objavljivanje ovakvog izvještaja, koji je pred javnost iznio sramotne optužbe sa kojima se crkva suočava već decenijama.
Džin Hargadon Vener je kazala da ju je kao tinejdžerku zlostavljao sveštenik A. Džozef Maskel, koji je radio kao savjetnik i kapelan u njenoj katoličkoj srednjoj školi.
Rekla je da je zlostavljanje ranih 90-ih godina prošlog vijeka prijavila crkvenim vlastima, otprilike dvije decenije nakon što je bila kontinuirano silovana.
"Očekivala sam da će nešto preduzeti 1992. Još uvijek sam ljuta", kazala je ona.
Prema podacima iz izvještaja, Maskel je zlostavljao najmanje 39 žrtava. Optužbe je negirao prije smrti 2001. godine i nikada nije bio krivično gonjen.
AP obično ne imenuje žrtve zlostavljanja, ali je Venerova sama javno progovorila kako bi skrenula pažnju na problem.
Iz Mreže žrtava zlostavljanja sveštenika, poznate kao SNAP, saopštili su da se u izvještaju navodi više imena zlostavljača nego što su javno objavili službenici nadbiskupije. Organizacija je pozvala nadbiskupa da objasni tu nedosljednost.
U nekim situacijama su žrtve prijavile zlostavljanje sveštenicima koji su i sami bili zlostavljači.
U dokumentu od gotovo 500 stranica nalaze se brojni primjeri crkvenih vlasti kako štite optužene sveštenike dopuštajući im, na primjer, prijevremeni odlazak u penziju ili premještanje u druge župe.
Otac Lorens Bret je 1964. priznao da je seksualno zlostavljao tinejdžera na katoličkom sveučilištu u Konektikatu. Poslat je u Novi Meksiko pod krinkom liječenja hepatitisa, a zatim u Sakramento, gdje je još jedan tinejdžer prijavio da ga je Bret zlostavljao, navodi se u izvještaju.
Kasnije je premješten u Baltimor, gdje je služio kao kapelan u katoličkoj srednjoj školi za dječake i zlostavljao više od 20 žrtava.
Nakon što ga je nekoliko učenika optužilo za zlostavljanje 1973. godine, Bretu je dopušteno napuštanje službe pod izgovorom da se mora brinuti za bolesnu tetku.
Školski službenici nisu prijavili zlostavljanje vlastima. Nikad se nije suočio s kaznenim prijavama i umro je 2010. godine.
