Sve je više znakova upozorenja da bi se izraelski rat s Hamasom mogao rasplamsati na širi bliskoistočni sukob.
Amerika je već poslala drugu udarnu grupu nosača aviona predvođenu “USS Dvajtom Ajzenhauerom” u Persijski zaliv, dok američki državni sekretar Еntoni Blinken kaže da postoji vjerovatnoća eskalacije.
U Libanu takođe rastu strahovi da bi Izrael mogao da iskoristi američko pokriće za pokretanje preventivnog napada, dok je Izrael već evakuisao svoje gradove u blizini granice s Libanom, podsjeća list Еkonomist.
Dalje se navodi da je jedan od razloga zašto je Izrael odložio svoju ofanzivu u Gazi pojačanje priprema za eskalaciju na frontu ka Iranu.
Prema Međunarodnom institutu za strateške studije, tink-tenku sa sjedištem u Londonu, Iran lovi mjesta gdje je lokalno političko uređenje slabo i gdje je lako usmjeriti osoblje i oružje i gdje ga nijedan spoljni akter ne može osporiti.
Sposobnost Irana da izazove haos nadohvat ruke – kroz Hamas, Hezbolah, mnoštvo iračkih šiitskih milicija i jemenskih Huta – mogla bi mu čak dati veću moć od njegovih konvencionalnih vojnih sposobnosti, koje su relativno slabe, prenosi Jutarnji list.
U ovom trenutku, kako se ocjenjuje, cilj Irana, kao što je bio tokom protekle decenije, nije da izazove direktan rat sa Zapadom i njegovim saveznicima, već da posije neizvjesnost i nestabilnost.
Takva se strategija sviđa sve bližem prijatelju Irana, Rusiji, izolovanoj od Zapada na sličan način, a koja je uključena i u trgovinu oružjem – dronova šahed-136.
Iran je dugo sponzorisao Hamas, ali nije se činilo da je unapred znao za njegov napad na Izrael 7. oktobra, prema zapadnim zvaničnicima upoznatim s tim pitanjem. Ipak, nastojao je da iskoristi Hamasova zlodjela i da mobilizuje osovinu otpora. Hezbolah i Izrael razmijenili su vatru, uz eksplicitnu podršku Irana, odnosno Amerike.
Ubijeno je čak 19 boraca Hezbolaha. Zatim, jemenski Huti, koji kontrolišu glavni grad Jemena, lansirali su tri krstareće rakete srednjeg dometa, koje su nedavno nabavili od Irana, i brojne bespilotne letjelice prema Еilatu, izraelskom lučkom gradu, dok su šiitske milicije koje podržava Iran u Siriji i Iraku proširile borbu stalno gađajući baze u kojima su smještene američke trupe raketama i bespilotnim letjelicama
Regionalna previranja takođe znače više novca za Iran, barem za sada. Cijene nafte porasle su za više od 5 dolara po barelu od 7. oktobra. Amerika jedva čeka da smanji inflaciju uoči svojih izbora sledeće godine i prećutno je dopuštala Iranu da izvozi više nafte, unprkos tome što je službeno zadržala sankcije.
"Ti iranski bareli vrlo su važni Džou Bajdenu”, kaže Ahmed Mehdi, naftni analitičar sa sjedištem u Londonu.
Proizvodnja je premašila 3 miliona barela dnevno, što je najveći nivo otkako je Trampova administracija uvela sankcije 2018.
Ipak, posrednički rat s Amerikom i njenim saveznicima bio bi veliki rizik za Iran, a vlasti strahuju da bi regionalni rat mogao da podstakne novi ciklus protesta u Iranu.
Takođe, Armita Geravand, iranska učenica koja je pala u nesvest 1. oktobra nakon što ju je pretukla moralna policija, prema lokalnim aktivistima, proglašena je klinički mrtvom – što bi takođe moglo da oživi bijes koji je izveo iranske demonstrante na ulice 2022. nakon smrti Mahse Amini u pritvoru.
Iranski rat je, kako se dalje ocjenjuje, delikatna igra i nije jasno može li kontrolisati svoje "opunomoćenike", a i iranski "opunomoćenici" takođe moraju uskladiti svoje vojne težnje s interesima Irana.
Prema iranskim zvaničnicima Bašar el Asad, sirijski predsjednik, rekao je Hezbolahu da ne želi da posluša pozive da napadne Izrael sa sirijske teritorija. Po njegovom mišljenju, Hamas ga je izdao jer je stao na suprotnu stranu 2011. nakon što im je pružio utočište.
Liban se boji da će biti još jedan žrtveni jarac. Značajno je da je Hasan Nasralah, vođa Hezbolaha poznat po svojim ratobornim govorima, izbegavao da se obrati javnosti iz svog bunkera u Bejrutu otkako su borbe počele. Pretnja rata uništila je nade Libana u oživljavanje turizma, a libanski premijer je rekao da je "odluka o ratu i miru" izvan njegovih ruku.
Takođe, saveznici Irana znaju da će SAD, ako napadnu američke interese, ili možda Izrael, najvjerovatnije napasti njih, a ne Iran.
