Ona je u autorskom tekstu za "New York Post" objasnila zbog čega to nije tako lako i zbog čega CIA nikada neće narediti njegovo ubistvo.

"Ruski predsjednik je očigledno loš tip. Do sada, u svom varvarskom desetomjesečnom ratu protiv Ukrajine, Putinove snage su bombardovale porodilišta, mučile civile i otimale njihovu djecu, silom ih otpremajući u Rusiju. Njegove rakete su pogodile vitalnu infrastrukturu, ostavljajući Ukrajince bez struje ili vode za piće usred niskih zimskih temperatura. Njegova ilegalna invazija je takođe dovela do globalne energetske krize i pogoršala naglo rastuću inflaciju širom Zapada. Američki lideri nervozno posmatraju sukob, zabrinuti da bi mogao da preraste u Treći svjetski rat", piše Kofler.

Prema njenim riječima mnogima se uklanjanje Putina čini kao lako rješenje. Ali, ističe ona, dok Sjedinjene Države drže doktrinu — iako tajnu — koja dozvoljava, u izuzetnim slučajevima, ciljana ubistva stranaca, Vašington gotovo sigurno neće narediti atentat na ruskog predsjednika.

"A" lista za ubistvo

"Prvo, Ustav SAD zabranjuje upotrebu smrtonosne sile izvan zona oružanih sukoba osim ako se ne koristi protiv pojedinca koji predstavlja konkretnu, neposrednu prijetnju da načine ozbiljnu štetu Sjedinjenim Državama i koji učestvuje u neprijateljstvima protiv domovine — i to samo kao posljednje sredstvo. Putin ne ispunjava ovaj uslov. Tačno je da je Centralna obavještajna agencija u prošlosti ciljala strane lidere. Nakon terorističkih napada 11. septembra, na primjer, CIA je održavala strogo tajni antiteroristički program ubistava protiv visokih 'ciljeva' kao što su komandanti Al Kaide. Ovu tajnu misiju, koju je dozvolio bivši predsjednik Džordž V. Buš, izvele su privatne paravojne firme koje zapošljavaju bivše operativce specijalnih snaga. Od 1945. do otprilike 1970-ih, CIA je vodila tajne operacije protiv stranih lidera koji su se smatrali prijetnjom za SAD. Među metama su bili kubanski lider Fidel Kastro, prvi premijer Konga, Patris Lumumba, dominikanski diktator Rafael Truhiljo, predsjednik Indonezije Sukarno i predsjednik Južnog Vijetnama Ngo Din Dijem. Korišćeni su smrtonosni virusi, eksplozivne cigare i druge taktike koje viđamo u špijunskim trilerima", piše Kofler.

Oko 1954. godine, nastavlja ona, CIA je imala 58 imena na svojoj "A" listi za ubistvo, kao dio svog tajnog programa od 2,7 miliona dolara pod kodnim nazivom PBSUCCESS, koji je imao za cilj svrgavanje gvatemalskog predsjednika Jakoboa Arbenca.

"Ali, nakon izvršne naredbe predsjednika Džeralda Forda iz 1976. godine koja je zabranila politička ubistva od strane zaposlenih u američkoj vladi, agencija se uglavnom izvukla iz ovog prljavog posla. Godinu dana ranije, izvještaj od 89 stranica pod naslovom 'Sažetak činjenica – Istraga o umešanosti CIA u planove za ubistvo stranih lidera' uklonjen je iz Nacionalnog arhiva", navela je ona.

"Ljudi u crnom"

Drugo, piše Kofler, čak i da je CIA dobila ovlašćenje za takvu operaciju, bilo bi je izuzetno teško izvršiti, prenosi "Mondo".

"Putin i članovi njegovog najužeg okruženja su pod stalnom zaštitom Federalne službe bezbjednosti. Samog Putina štite specijalci iz Službe bezbjednosti predsjednika, ili 'Ljudi u crnom'. Nacionalna garda - ili Rosgvardija - odgovorna je za opstanak čitavog Putinovog režima. Rosgvardiju, poseban ogranak koji se sastoji od elitnih vojnika koji su decenijama dio službe u oblasti bezbjednosti i kontraobavještajnih službi, predvodi Viktor Zolotov, Putinov bliski saveznik i kolega bivši KGB operativac. Početkom 1990-ih, Zolotov je služio kao tjelohranitelj Anatolija Sobčaka, tadašnjeg gradonačelnika Sankt Peterburga, predsjednika Borisa Jeljcina i, naravno, samog Putina, koji je tada bio Sobčakov zamjenik. I malo je vjerovatno da bi se neko, van njegovog veoma malog užeg kruga, mogao približiti Putinu. Treće, kao operativac sa decenijama rada u KGB-u — jednoj od najbrutalnijih svjetskih obavještajnih službi — Putin je veoma spreman za pokušaj ubistva i vjerovatno je smislio razne planove za vanredne situacije kako bi obezbijedio svoj opstanak", piše ona.

U okviru jedne hipotetičke vježbe u aprilu, njoj i njenom stručnom saradniku, vojnom i obavještajnom psihijatru, postavljeno je pitanje — "Ako se američke specijalne snage približavaju Putinu, da li bi se on ubio ili predao?"

Putin ima nekoliko razrađenih planova

"Ni jedno ni drugo, odgovorili smo oboje. Kolega i ja smo procijenili da će Putin pre pokušati da pobjegne, nego da izvrši samoubistvo ili kapitulira. Špijunski majstor je vjerovatno razvio više scenarija za svoj bjekstvo, i ako plan A ne uspije, on bi izvršio plan B, a zatim plan C. Na osnovu njegovog psihološkog profila, Putin će vjerovatno uzvratiti, umjesto da odustane. Njegovo pretjerano samopouzdanje i arogancija ga predisponiraju da vjeruje da može da nadmudri svakoga. Da mu je život bio u opasnosti, vjerovatno bi mogao da dođe do rješenja o kome se niko ranije nije sjetio, na licu mjesta. Kao neko ko je gotovo sigurno sam autorizovao nekoliko atentata, kako bi eliminisao svoje kritičare i političke protivnike, Putin uvijek razmišlja unaprijed. Kako je jednom rekao: 'Ako želiš da pobijediš, onda moraš da se boriš do kraja u svakoj borbi, kao da je to posljednja i odlučujuća bitka. Morate pretpostaviti da nema povlačenja'", napisala je ona.