Bivši agent tajne službe Pol Lendis otkriva novi detalj za koji pojedinci navode da podriva "teoriju o jednom metku".
Šest decenija kasnije, isplivali su novi detalji u jednom od najproučavanijih događaja u američkoj istoriji: atentatu na predsjednika Džona F. Kenedija.
Pol Lendis, osamdesetosmogodišnji agent tajne službe koji je prisustvovao predsjednikovoj smrti iz neposredne blizine, piše u memoarima koji bi uskoro trebalo da budu objavljeni da je uzeo metak iz automobila nakon što je Kenedi upucan i da ga je potom ostavio na nosilima bivšeg predsjednika u bolnici.
To bi moglo da djeluje kao minoran detalj u slučaju koji brižljivo pretresan još od 1960-ih i za koji je vlada izradila iscrpan izvještaj.
Ali za pojedince koji su proveli decenije proučavajući i najsitniji dokaz, Lendisovo svjedočanstvo je krupan i neočekivan razvoj događaja.
Zavjere oko toga koliko je strijelaca učestvovalo, ko je na kraju odgovoran i koliko je metaka zapravo pogodilo predsjednika nagomilale su se u decenijama poslije atentata.
Ideja da se prave činjenice slučaja razlikuju od zvanične verzije prvobitna je teorija zavjere u savremenoj američkoj istoriji, a prema nekim istoričarima, ovo ubistvo je zapravo predstavljalo seme iz kog je isklijalo opšte nepovjerenja u vladu.
U zavisnosti od toga kako na to gledate, Lendisova priča ili ne mijenja ništa ili mijenja sve.
Njegova knjiga "Posljednji svjedok" zasigurno će dodatno potpiriti beskrajnu nacionalnu opsesiju atentatom.
"Ovo je zaista najznačajnija novost o atentatu još od 1963. godine", kaže Džejms Robenalt, istoričar i stručnjak za Kenedija, koji je sarađivao sa Lendisom na pripremi njegovog izlaženja u javnost.
Novi detalji u starom slučaju
Primarne činjenice o atentatu na Kenedija su, do ovog trenutka, već dobro poznate i utvrđene. Kabriolet koji je vozio predsjednika Kenedija, prvu damu Džeki Kenedi i teksaškog guvernera Džona Konalija Mlađeg i njegovu ženu, prolazio je 22. novembra 1963. godine kroz Dili plazu u Dalasu kad su odjeknuli pucnji.
Kenedi je pogođen u glavu i vrat, a Konali u leđa. Obojica su hitno prevezena u obližnju bolnici Parklend memorijal, gdje je Kenedi proglašen mrtvim. Guverner je preživio.
Izvještaj Vorenove komisije, rezultat vladine istrage o ubistvu, identifikovao je Lija Harvija Osvalda kao jedinog strijelca.
Balistički dokazi pomogli su da se potkrijepi ovaj zaključak.
Osvald je upucan i ubijen ubrzo nakon atentata dok se nalazio u policijskom pritvoru.
Izvještaj je takođe zaključio da je jedan jedini metak prošao kroz Kenedija i pogodio Konalija nanijevši obojici istovremeno nekoliko povreda, što bi objasnilo kako je jedan strijelac mogao da izvrši napad.
Ovaj nalaz postao je poznat kao "teorija o jednom metku" ili "teorija o magičnom metku".
Komisija se delimično oslonila na činjenicu da je metak kasnije pronađen na Konalijevim bolničkim nosilima. U ono vrijeme, niko nije znao odakle se on tu stvorio.
Komisija je na kraju zaključila da je metak ispao iz tijela dok su ljekari žurili da pomognu Konaliju.
Oni koji sumnjaju u zvaničan izvještaj o istrazi odavno su opsjednuti idejom o jednom metku, jer ne mogu da povjeruju da je on mogao nanese tolike povrede dvojici ljudi.
Lendisovo svjedočanstvo odjeknulo je kao bomba ne samo zato što donosi nove informacije iz prve ruke već i zato što, po nekim mišljenjima, komplikuje teoriju o jednom metku.
Na dan atentata, Lendis, koji je tada imao 28 godina, imao je zadatak da čuva Džeki Kenedi.
Kad je eksplodiralo nasilje, on se nalazio svega nekoliko koraka od predsjednika Kenedija i vidio je brutalan pogodak u njegovu glavu.
Uslijedio je apsolutni pandemonijum.
Ono što je Lendis uradio sljedeće decenijima nije ispričao nikome, sem nekolicini ljudi od najvišeg povjerenja.
U intervjuu za Njujork tajms, Lendis kaže da je, nakon što je kolona vozila stigla u bolnicu, primjetio metak zaglavljen u Kenedijevom automobilu iza mjesta na kom je sjedio predsjednik. Pokupio ga je i strpao u džep.
Ubrzo potom, prema njegovom prisjećanju, nalazio se u sobi za hitan prijem sa predsjednikom Kenedijem, gdje kaže da je ostavio metak na predsjednikovim nosilima da bi dokaz otišao dalje zajedno sa njegovim tijelom.
"Nije bio prisutan niko da obezbijedi mjesto i to me je veoma, veoma brinulo", rekao je Lendis za Tajms.
"Sve se dešavalo prebrzo. A ja sam se plašio - to je bio dokaz, to sam odmah svatio", dodaje on.
"I to veoma važan dokaz. A ja nisam želio da on nestane ili da se zagubi."
Lendis nikada nije izašao u javnost sa ovim konkretnim dokazom i iako je podnosio izvještaje i davao iskaze neposredno poslije samog događaja, Vorenova komisija ga nikada nije saslušala.
On to nikad nije zabilježio ni u jednom zvaničnom izvještaju.
"Bio je neispavan, od njega se i dalje očekivalo da radi, i patio je od teškog posttraumatskog stresno poremećaja", kaže Robenalt za BBC.
"Potpuno je zaboravio na taj metak", rekao je Robenalt, koji je proveo mnogo vremena intervjuišući Lendisa o onome čega se sjeća i nedavno je napisao članak za Veniti fer u kojem je dekonstruisao otkriće.
"Bio je potpuno udubljen u ogromna dešavanja koja su se odvijala oko njega."
Godinama je izbjegavao da čita o atentatu ili teorijama zavjere koje je ovaj izrodio - sve dok nije prelomio da je spreman da ispriča svoju priču svijetu.
Misteriozni metak
Oni koji su čitali Lendisovo svjedočanstvo izvukli su druge zaključke iz njega - priča postavlja jednako mnogo novih pitanja baš kao što daje potencijalne odgovore.
Robenalt je za BBC rekao kako vjeruje da ovo svjedočanstvo podriva teoriju o "jednom metku".
Lendis sada smatra da je metak koji je on pronašao u automobilu onaj koji je završio na Konalijevim nosilima. On vjeruje da je metak koji se zario plitko u Kenedijeva leđa ispao u automobilu.
Ako je u pravu, kaže Robenalt, Konali i Kenedi možda nisu pogođeni jednim metkom. On čak vjeruje da bi to moglo ponovo da probudi skepticizam u to da je Osvald djelovao sam.
Ako nije jedan metak izazvao povrede kod obojice, Robenalt se pita u iscrpnom članku za Veniti fer (Vanity fair), da li je Osvald mogao da ispali oba hica toliko brzo puškom koju je koristio?
Lendis, međutim, takođe ima ozbiljne skeptike, među kojima i kolegu koji je bio još jedan direktan učesnik toga dana.
Klint Hil, agent koji je slavno skočio na zadnji dio Kenedijevih kola da bi zaštitio predsjednika, ne vjeruje u Lendisovo svjedočanstvo.
"Ako pogledate sve dokaze, iskaze, stvari koje su se desile, to se ne uklapa", kaže Hil za NBC njuz (NBC News).
"Meni nema nikakvog smisla da je pokušao da ostavi metak na predsjednikovim nosilima."
Za Džeralda Posnera, istraživačkog novinara i autora knjige "Slučaj zaključen: Li Harvi Osvald i atentat na DžFK-a", Lendisova priča zapravo potkrepljuje teoriju o "jednom metku".
"Ljudi sada znaju kako je metak završio na Konalijevim nosilima", kaže on.
Posner kaže da "njegovo svjedočanstvo mora da se shvati ozbiljno", ali i sumnja u pouzdanost Lendisovog sjećanja poslije skoro šest decenija.
Na primjer, Posner ukazuje na intervjue sa ljudima iz sobe za hitan prijem koji su bili sa Kenedijem u bolnici Parklend.
Niko ne pominje da je Lendis bio prisutan, kaže on.
A činjenica da se Lendis nikada nije oglasio postavlja pitanja o njegovim postupcima toga dana, kaže Posner.
"Ipak, on bi mogao da govori stvari koje su netačne, ali suština koju tvrdi, 'video sam metak, uzeo ga, stavio u džep i ostavio ga u bolnici prije nego što sam otišao', ona je ili istina ili nije", kaže Posner.
Da li Lendis otvara novu misteriju ili prosto potvrđuje postojeću činjenicu skoro da je nebitno.
Ovo je, na kraju krajeva, atentat na Kenedija, a Lendisovo otkriće će osigurati još niz godina rasprave i vivisekcije jedne od najvećih američkih nacionalnih trauma.
"Hoćete li ga razriješiti na svačije stoprocentno zadovoljstvo? Nećete", kaže Posner.
"To je slučaj koji, za većinu ljudi, nikad neće biti zaključen."
