Geolozi ga zovu ukrajinski štit.
To zemljište u centralnom dijelu države počinje od sjeverne granice s Bjelorusijom do obala Azovskog mora, a prema studijama ukrajinske geološke službe, u drevnim stijenama ovog štita skrivene su naslage litijuma, javlja Renewable matter.
Najveća nalazišta koja su otkrivena uglavnom su oko područja Mariupolja, lučkog grada sada razorenog ratom.
"Ovo možda nije glavni razlog invazije, ali sigurno je rudno bogatstvo Ukrajine jedan od razloga zašto je ova zemlja toliko važna za Rusiju”, rekao je Rod Šonover, bivši direktor Odseka za prirodnu sredinu i resurse američke Nacionalne obavještajne službe.
Inače, ukrajinski litijum počeo je da privlači svjetsku pažnju još prošle godine, prije nego što je rat zaustavio istraživanja. Naime, australijska firma European Lithium rekla je da je blizu osiguravanja prava na dva obećavajuća nalazišta litijuma u regiji Donjeck (istočna Ukrajina) i Kirovograd, u centru zemlje. I kineska firma Chengxin Lithium takođe je zatražila prava na neke depozite, što bi omogućilo Kini da osvoji prvi depozit u Evropi.
"Budući da nema razvijenih ležišta, sumnjam da su resursi litijuma bile motivacija za napade na jugoistoku", kaže Šonover za Renewable Matter ali upozorava da ako ovaj region padne pod rusku kontrolu, rezerve litijuma sigurno bi bile od koristi za Kremlj.
Jedan od retkih geologa koji su vidjeli ove drevne stijene je Andrea Dini, istraživač na italijanskom CNR-ovom institutu za geonauku i georesurse, koji je učestvovao u tri kampanje u rudniku Korošiv-Volodarsk u sjevernoj Ukrajini.
U posljednje dvije decenije, ukrajinski geološki zavod sproveo je istraživanja, te su otkrili nekoliko područja s litijumovim mineralima kao što je spodumen s vrlo visokim potencijalom, prenosi Poslovni dnevnik.
"Vrlo drevne stijene za koje su zainteresovani proizvođači litijuma su pegmatiti koji sadrže spodumen – mineral koji industrija preferira. Ove stene nemaju zagađujuće metale kao što su olovo, cink i kadmijum, ali sadrže silikate koji se kao otpadni materijal mogu prodati keramičkoj industriji. Ukratko, ništa se ne baca”, objašnjava Dini i poručuje kako Ukrajina i Srbija vjerovatno imaju najveći potencijal za vađenje litijuma u cijeloj Evropi.
Crni škriljac
Inače, Ukrajina ima 10 odsto svjetskih rezervi gvožđa, 6 odsto titanijuma i 20 grafita grafita, a u Ukrajini ima i više od samih minerala. Na sjeveroistoku, u blizini ruske granice, nalazi se 400 miliona godina star sedimentni bazen ispunjen organskim materijalom i stijenama crnog škriljca koje nose u sebi velike količine uglja i metana. Potencijal je ogroman, a u prilog tome ide i podatak da je dio energetske nezavisnosti SAD posljedica vađenja metana iz ovih stijena na tlu SAD.
Postoji još jedan sektor koji je usko povezan s ukrajinskim resursima: italijanska keramika. Naime, kvalitet italijanskih keramičkih pločica zavisi od uvoza gline i kaolina iz Ukrajine, minerala koji se vadi iz kamenoloma Donbasa. U italijanskoj keramičkoj industriji, 25 odsto sirovina uključujući glinu koja se smatra cijenjenom dolazi iz Ukrajine.