U Vašingtonu je čak i smrt politička stvar, što je senator iz Arizone dobro razumio, budući da je poslao nepogrešivu poruku Bijeloj kući, nakon što je i za života govorio da su Trampovo ponašanje i populistički stil suprotni osnovnim vrijednostima SAD i svjetskoj ulozi koju ta zemlja treba da ima, piše CNN. 

Priznanje Mekejnu za njegovu hrabrost, čast, poštenje, karakter i spremnost da preispita svoje greške dolaze u vrijeme kada se Tramp suočava sa javnom debatom o svojoj ličnosti i ponašanju. 

Prošlonedjeljno priznanje krivice njegovog bivšeg advokata Majkla Koena i presuda bivšem šefu kampanje produbili su političku i pravnu oluju koja bjesni oko Bijele kuće, ali nisu natjerali mnoge republikance da počnu da kritikuju Trampa. 

U tom kontekstu, ceremonije odavanja pošte preminulom Mekejnu postaju više od žaljenja za velikim političarem, postaju debata o političkom moralu i principima koji se očekuju od javnih ličnosti u već polarizovanoj političkoj eri koju je Tramp dodatno produbio. 

To što je Mekejn izabrao Baraka Obamu i Dzordza Buša, dva čovjeka zbog kojih nikada nije ušao u Ovalnu sobu, da održe govor na njegovoj sahrani, a Trampu praktično zabranio dolazak, šalje jasnu poruku. 

S druge strane, u normalnim okolnostima, od predsjednika bi se očekivalo da u službenom saopštenju oda počast nakon smrti tako važne političke figure. Tramp je samo napisao tvit, i dok su članovi njegove najbliže porodice veličali Mekejnov karakter i zasluge, on to nije učinio. 

"Vašington post" piše da je Tramp odlučio da Bijela kuća ne izda saopštenje u kojem se hvali Mekejnova karijera u Senatu i u vojnoj službi, kao i činjenica da je bio ratni zarobljenik u Vijetnamu i u kojem je senator označen kao heroj. 

Činjenica da nije pozvan na veliki nacionalni događaj koji će okupiti politički establišment i svjetsku elitu sigurno će zasmetati čovjeku poput Trampa, koji voli da pravi teatar od svog mandata. 

Međutim, navodi CNN, Tramp možda dobije i izvjesne političke poene, budući da postoji baza njegovih posvećenih glasača koji su na Mekejna gledali kao na političku relikviju, pogotovo nakon čestih napada na Trampa. 

Antagonizam između Trampa i Mekejna na neki način pokazuje i mikrokosmos promjene koju je bivši njujorški biznismen identifikovao, a potom i iskoristio u Republikanskoj stranci. 

Kada je kandidat Tramp 2015. godine rekao da ne smatra da je Mekejn heroj zato što je u Vijetnamu bio zarobljen, mnogi politički analitičari predviđali su da je na taj način stopirao svoj put ka Bijeloj kući. Ali činjenica da je Tramp odbio da se izvini i čak prosperirao bila je znak da razumije promjene u Republikanskoj partiji bolje nego bilo ko drugi. 

Mekejn je do kraja svog života smatrao da Tramp predstavlja istorijsku anomaliju.