Odluka Fondacije Otvoreno društvo (OSF) da prekine velik dio svojih evropskih operacija iznenadila je mnoge - uključujući i mnoge neprijatelje njenog osnivača Džordža Soroša, piše Politiko.
Istorijsko gledano, nijedna druga fondacija nije učinila više za izgradnju i podršku evropskog civilnog društva. Nakon što je u početku podsticala disidente iza željezne zavjese, uključujući Soroševu rodnu zemlju Mađarsku — danas je teško pronaći dobro uspostavljenu neprofitnu organizaciju (ili inicijativu od javnog interesa) koja djeluje diljem Evropske unije, a koja nije u nekom trenutku imala koristi od podrške fondacije.
I upravo ta ukorijenjena, sveprisutna priroda podrške OSF-a civilnom društvu u EU, u kombinaciji s njenom velikom sposobnošću finansiranja i stručnom podrškom, čini ovu iznenadnu odluku o odlasku duboko posljedičnom.
Zbog masivne strukturne prisutnosti OSF-a unutar civilnog društva EU - što je ekvivalentno približno jednoj osmini od 1,5 milijardi evra koje se distribuiše svake godine - njeno povlačenje prijeti opstanku brojnih neprofitnih organizacija, od kojih mnoge djeluju kao demokratsko nadzorno tijelo.
A zbog nedostatka alternativnog finansiranja, među onima koji su najviše izloženi riziku su nevladine organizacije koje se bave temama povezanima s tehnologijom - od pokušaja suzbijanja štetnih sadržaja na internetu uz pomoć vještačke inteligencije do praćenja nekontrolisanog državnog nadzora i upotrebe špijunskog softvera - kao i one usmjerene na vrlo osporavana pitanja poput roda, prava manjina i migranata, kao i rasne pravde.
Gledano iz ove perspektive, Soroševo povlačenje nije moglo doći u gorem trenutku za evropski projekt, s obzirom da ga izazivaju nacionalističke i populističke stranke koje odbacuju temeljne “otvorene” vrijednosti bloka, a one će se uskoro naći oslobođene nadzora koji organizacije koje podržava OSF nastoje provoditi.
Ali ima još toga, budući da bi prazninu koju je ostavilo finansiranje OSF-a uskoro mogli popuniti konzervativni i vjerski desničarski donatori. Takvi su se donatori već pojavili, naročito u zemljama poput Poljske i Italije, kako bi podržali organizacije protiv abortusa i LGBTQ+, a njihovo davanje pomoći je normalizovano. Uoči sljedećih EU izbora u junu 2024. sada će im biti lakše zahvaljujući Soroševom povlačenju.
Zanimljivo je da je jedno od opravdanja zašto je OSF smanjio donacije, tvrdnja da institucije EU-a "već izdvajaju značajna sredstva za ljudska prava, slobodu i pluralizam". Pa ipak, čini se naivnim vjerovati da će velike količine javnog novca za nevladine organizacije koje se ne sviđaju populistima nastaviti teći bez ometanja, pogotovo jer bi nova politička klima mogla biti bitno drugačija nakon juna 2024.
Liberalno orijentisano civilno društvo u EU možda treba privatni novac da bi preživjelo, a loša vijest je da nijedna druga filantropska organizacija nema resurse — ili petlju — da ohrabri evropske nevladine organizacije u istoj mjeri, i na pan-EU nivou, kao OSF. Ova kvazi-monopolistička pozicija takođe naglašava nezgodnu istinu: nakon decenija gotovo bezuslovne podrške, neprofitne organizacije iz EU dopustile su rast nezdrave zavisnosti, čineći Sorošev odlazak još više zabrinjavajućim.
Naravno, donator uvijek ostaje slobodan preusmjeriti finansiranje prema drugim regijama svijeta, no treba se zapitati oslobađa li ga takva sloboda odgovornosti. U konačnici, ovo je gorka pilula za evropsko civilno društvo — naročito zato što dolazi nakon trogodišnjeg dugotrajnog restrukturisanja OSF-a, koje se poklopilo s pandemijom Covida-19 i završilo s dugo očekivanom smjenom generacija.
Novi smjer finansiranja Fondacije nosi potpis budućeg predsjedatelja Aleksandera Soroša -Džordževog 37-godišnjeg sina - kao i predsjednika OSF-a Lorda Marka Maloka-Brauna, čiji je interes za projekt EU jednak interesu britanskih pristalica ostanka u EU.
Kao što je tipično za filantropiju, treba se zapitati ima li zaokret OSF-a više veze ličnim preferencijama njegovog novog vodstva nego sa rigoroznom procjenom utemeljenom na dokazima stvarnih opasnosti s kojima se suočava liberalna demokratija EU.
Za stotine organizacija i pojedinaca koji se zalažu za društvene promjene, sve je to vrlo neugodno. I što je još gore, ovakvo ponašanje šteti i ugledu filantropije u trenutku kada je njen doprinos najpotrebniji.
Zaista, OSF-ovo najavljeno povlačenje ne označava samo kontraintuitivni, gorko-slatki zaključak njegove istorijeske uloge u izgradnji panevropske civilne infrastrukture, to je takođe i veliki test kredibiliteta i otpornosti evropske filantropije dok blok ulazi u izbornu sezonu bez presedana, sa zakazanim glasanjem u gotovo četvrtini zemalja članica i predstojećim izborima za EU. Najhitnije pitanje sada je: Hoće li drugi uskočiti da popune prazninu?, piše Politico.
.webp)
