Teško da postoji nešto što roditelji ne bi učinili za svoju djecu. Od trenutka kada se rode, dužnost roditelja je da ih čuvaju i pomognu im da ostvare svoj puni potencijal, vodeći ih kroz mnoge životne prepreke. To nije lak zadatak, a mnogi roditelji se bore da budu najbolji što mogu zbog okolnosti koje ne mogu da promjene.
Ponekad, međutim, stvari krenu naopako i roditelji nisu u stanju da zaštite svoju djecu, koliko god se trudili.
Еduardo Galo je bio imućni meksički biznismen koji je imao ćerku, 25-godišnju Paolu. Bila je na dobrom putu da dobije magisterij iz psihoanalize i po tuđim pričama vodila je srećan, ispunjen život. U stvari, izgledalo je savršeno, sve dok realnost života u Meksiku nije uletjela u njihove živote, uništivši ih zauvijek. Paola je, kao i hiljade njenih sunarodnika, kidnapovana. Nisu gubili nadu, jer je njen otac imao sredstva da plati njenu otkupninu, i jeste platio, očekujući da se njegova kćerka bezbjedno vrati kući. Na žalost, stvari nisu išle baš onako kako je planirao.
Vikend putovanje se pretvorilo u tragediju
Paola Galo uživala je u vikendu sa prijateljima u vikendici svojih roditelja u meksičkom letovalištu Tepoztlan. Dok su se opuštali i sunčali, nisu mogli ni da zamisle kakav će ih teror uskoro zadesiti... Uživali su čarima leta kada je grupa muškaraca preskočila ogradu oko imanja, provalila u kuću i počela da "teroriše" mlade žene dva sata. Provalnici su ukrali nakit, odjeću, dva vozila i kidnapovali Paolu. Nažalost, Meksiko je pun ovakvih otmica, a činilo se da je Paolin slučaj bio predodređen da postane jedan od bezbroj drugih takvih slučajeva...
Еduardo Galo, Paolin otac, bio je veoma moćan i bogat čovjek i vlasnik konsultantske firme. Kada je dobio vijest o kidnapovanju svoje kćerke, uradio je ono što bi svaki uznemireni roditelj uradio na njegovom mjestu - platio je. Еduardo je otmičarima dao otkup u iznosu od 18.500 dolara tada, što bi danas bilo više od 26.000 dolara. On se iskreno nadao da će ono što je dao otmičarima dovesti do bezbjednog povratka njegove kćerke kući i do njihovog ponovnog ujedinjenja. To, međutim, nije bilo, pošto Paola nikada nije vraćena...
"Kada se tako nešto dogodi vašem djetetu. Ne možete samo da sjedite ništa da ne radite", rekao je Galo, a ova rečenica je bila inspiracija za mnoge holivudske blokbastere, prije svega "Taken". Ovaj film sadrži izmišljeni, ali zapanjujuće sličan prikaz oca koji pokušava da oslobodi svoju kidnapovanu kćerku. U filmu, sa Liamom Nisonom u glavnoj ulozi bivšeg agenta CIA Brajana Milsa, on pokušava da oslobodi svoju kćerku od albanskih otmičara - cilj koji je on, naravno, postigao. Takve priče su kružilo i oko Еduarda Gala, da je on sam uzeo stvar u svoje ruke.
Ono što je, međutim, izvjesno je da su nedjelju dana nakon što je oteta, tijela trojice muškaraca, za koje se sumnja da su dio bande koja ju je otela, pronađena nedaleko od mjesta gdje je uplaćena otkupnina, a dve trećine novca je bilo odmah pored njih. Na šok i užas njene porodice, Paolino tijelo je pronađeno u blizini dan kasnije.
Otkupnina je plaćena, zahtjevi otmičara su ispunjeni, i neobjašnjivo, Galova kćerka Paola je ubijena bez obzira na to. Еduardo je navodno i sam bio van sebe od tuge. Njegov bijes je naveo državne zvaničnike da podgriju teoriju da je on unajmio sopstvene naoružane ljude da pokušaju da izvuku njegovu kćerku, ali je ona ubijena u unakrsnoj vatri. Policija je kasnije utvrdila da je ovo potpuno neutemeljeno.
Bez obzira na sve, Еduardo Galo je obećao da će otkriti pravu istinu i privesti preostale članove bande odgovorne za smrt njegove kćerke pred lice pravde. Tako je započeo sopstvenu istragu i bio je šokiran onim što je otkrio. Galo je otkrio da je policijska istraga o otmici i ubistvu njegove kćerke puna grešaka i korupcije. Kada je, na primjer, kasnije pronađen jedan od automobila uzetih tokom zločina, policija je odbila da sprovede sveobuhvatno forenzičko ispitivanje jer je "padala kiša".
Еduardo je morao da ode kod visokih policijskih zvaničnika da ih zamoli da urade testove, a pramenovi kose njegove kćerke su tamo i pronađeni. Nekako je, međutim, odjeća koja je pripadala Paoli nestala prije nego što je mogla da bude pregledana, a Galo je slučajno pronašao robu ukradenu iz kuće u policijskom skladištu.
Slučaj Paole Galo nije posljednji put da su meksičke vlasti pokvarile istragu o otmici. Otprilike 14 godina nakon slučaja Galo, 43 meksička studenta su oteta, a zatim i pogubljena, u zločinu za koji se tvrdi da je umiješan lokalni gradonačelnik, organizovani kriminal, a možda čak i sama meksička vojska.
Iako je policija u kratkom roku uhapsila trojicu osumnjičenih, ništa više nije učinjeno, a Еduardo je postajao sve više frustriran. Tvrdio je da je policiji dao brojne tragove, ali ništa nije preduzeto da se uhapse ubice njegove kćerke.
"Najefikasniji oblik korupcije, jer se to ne vidi, je netačna ili nepotpuna formulacija slučaja. Ako ne saberu sve činjenice, optužba ostaje slaba i slučaj propada", rekao je Еduardo i ne vidjeći drugog izbora, započeo je sopstvenu istragu.
Еduardo nije bio jedini detektiv amater koji je pokušao da riješi slučaj od kojeg je policija odustala. Vršio je pritisak na vlasti i na sve načine je pokušao da riješi slučaj. U kasnijem intervjuu, otac je naglasio važnost prijavljivanja zločina, ali i "odlaska u policiju, a zatim i daljeg vršenja pritiska".
U međuvremenu, Galo je zatvorio svoju firmu i posvetio sve svoje vrijeme i resurse pronalaženju ubice svoje kćerke. Proučio je sve postojeće informacije iz slučaja, uključujući i zapise iz mobilnog telefona. Konačno, poslije godinu dana mukotrpnih napora, je uspio. Galo je pronašao čovjeka osumnjičenog da je ubio njegovu kćerke i on je priveden. Sljedećeg dana je sve priznao. Tužioci i policijski komandiri pripisali su Galou zasluge za rješavanje slučaja.
"Ovaj čovjek je, sa mnogo hrabrosti, ostavio po strani sve svoje poslove i sproveo istragu", rekao je šef policije države Morelos Hoze Agustin Montijel. Konačno, Еduardo je pronašao krivca. Nekoliko nedjelja poslije toga objavio je članak u novinama u kojem se direktno obratio svojoj pokojnoj ćerki: "Uvijek ću te voljeti, moje voljeno dijete. Hvala ti na osmijehu i milovanju. Hvala ti za vaše pjesme i tvoju sreću i ljubav prema životu. Hvala ti što mi držiš ruke čistim. Uvijek si mi osvjetljavala put kako bih mogao da razlikujem pravdu od osvete. Hvala ti što ste mi bili inspiracija da mi ruke budu čiste i moja duša mirna. Neka Paola konačno počiva u miru".
(Mondo)
