Ukrajinska kontraofanziva ne samo da se odvija sporije nego što su se mnogi na Zapadu nadali, nego se pokazalo da je i skupa u smislu ljudskih života.
Vode se brutalne i krvave borbe jer Rusi koriste masovnu artiljeriju i minska polja za obranu teritorija osvojenih ranije u ratu.
"Sky News" je intervjuisao dva strana dobrovoljca koja su se borila u ukrajinskoj vojsci tokom posljednjih 17 mjeseci.
Njihovi iskazi su potkrijepljeni dodatnim svjedočanstvima nekoliko drugih stranih dobrovoljaca.
Ris Birn, kodnog imena Rambo, živahni je 28-godišnjak iz Dablina.
Borio se za brojne jedinice u Ukrajini, uključujući 59. brigadu ukrajinske teritorijalne vojske gdje je upravljao teškim mitraljezom.
Kaže da je bitka bila užasna.
“Na ‘nultoj liniji’ to je užas. To je užas. Postoji samo genocid. To je klanje”, rekao je.
“Nismo imali vazdušnu zaštitu”
"Mrtvih ljudi ima posvuda. Mrtvi Rusi. Mrtvi Ukrajinci… Najveći problem s kojim se susrećemo kada ulazimo u rovove je pregaziti sva mrtva tijela koja su već tamo - te vrste stvari te stvarno progone”, dodao je.
Dao je intervju iz centra za odmor u istočnoj Ukrajini, utočišta koje koriste vojni dobrovoljci kada dobiju dopust sa fronta.
Opisao je svoj susret s ruskim tenkom i ruskim trupama zbog kojeg je umalo poginuo.
“Rečeno nam je da postoji ruska linija rovova i naš je posao da uđemo u rovove i očistimo ih. Potom smo ih trebali držati dok ne dođu pomoćne jedinice i onda se vratiti”, objasnio je.
Tvrdi kako je jedinica s 40 pripadnika, uključujući Ukrajince, Amerikance i Britance, odvedena u područje blizu nulte linije.
Međutim, Birn se žali da nisu imali vazdušnu zaštitu, niti bespilotne letjelice, a par ukrajinskih tenkova povuklo se. U daljini im se približio još jedan tenk i pripadnici jedinice pretpostavili su da je prijateljski.
Vojnici kažu da je ponekad teško razlikovati ukrajinska od ruskih vozila.
“Ne bismo trebali biti živi”
Odjednom je ruski tenk počeo gađati njihov položaj. Oni koji su preživjeli sklonili su se u šumu. Postoji i snimak koji prikazuje pripadnika jedinice kako preko radija zove pomoć, dok tenkovske granate padaju u blizini.
Usred haosa ukazao se spas u obliku ukrajinskog kamioneta, koji je u to područje dovezao vojnik tražeći nestali prijemnik satelitske komunikacije.
Počeli su se povlačiti, ali su ih Rusi ponovo uočili. Birn priča kako ih je neprijateljski tenk ponovo počeo loviti.
“Sada imamo tenk koji doslovno izlazi, počinje nas loviti. I to je zastrašujuće kada vidite veliki T-72 kako dolazi po vas, a vi ste u Hamviju. Da, to je kao vrući nož kroz maslac. Gotovi ste. Dakle, opet, svi vrištimo: ‘Vozi, vozi’. Pao sam”, prisjeća se.
Pored njega je sjedio i njegov prijatelj, danski borac nadimka Polar. Rekao je kako je posmatrao dok je ruska granata proletjela iznad njihovih glava.
“Ne bismo trebali biti živi. Mislim, bili smo bliže nego blizu smrti, bilo je bliže nego blizu”, istaknuo je.
Planiraju povratak kući
Trenutno se nalaze u utočištu za vojnike koje vodi mišićavi pastor Oven Panoma.
Riječ je o Novozelanđaninu koji je takođe služio kao kapelan u brojnim ukrajinskim brigadama. Kaže da postoje hiljade stranih dobrovoljaca koji se bore za Ukrajinu i da mnogi od njih trebaju nekoga s kim bi razgovarali.
"Centar je izvor neke vrste podrške. Znate, možete sjediti tamo i pitati odakle ste? Imate li djecu? Znate, u suštini da im skrene misli sa rata”, naveo je.
Birnu i njegovom prijatelju Polaru dosta je rata. Nakon 17 mjeseci u mjestima kao što je Bahmut, odlučili su probiti se do željezničke stanice i krenuti kući.
