Glavni akteri ove priče su bivši zatvorenici, čija svjedočenja su prikupljenja, a koji su uspjeli da pobjegnu iz zemlje. Ova priča CNN je potkrijepljena zvaničim dokumentima, satelitskim snimcima komercijalnih satelita, analiziranjem i digitalnim modeliranjem, koju je izvela nevladina organizacija Korea Future i time prikazala kako izgleda život unutar kaznenog sistema jedne od najzatvorenijih i najizolovanijih zemalja na svijetu.

Kim Jivon istražitelj ove nevladine organizacije navodi da je cilj izvještaja otkrivanje kako Pjongjang kriši ljudska prava u krivičnom sistemu Sjeverne Koreje. On navodi da i 10 godina pošto je UN uspostavio istražnu komisiju i dalje postoji sistematsko i rasprostranjeno kršenje ljudskih prava.

Inače valja dodati da ova nevladina organizacija ima sjedište u Seulu, Londoni i Hagu i fokus su joj ljudska prava u Sjevernoj Koreji, piše CNN.

Ova NVO zabilježila je 1.000 slučajeva mučenja, okrutnog i nehumanog postupanja, stotine slučajeva silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, a posebno totalnu izolaciju osoba čije ponašenje je u suprotnosti sa autoritetom i liderstvom Kim Džong Una.

CNN navodi da je registrovano na stotine aktivnih učesnika sprovođenja nasilja i ova NVO je pozvala na njihovo procesuiranje. Na meti opservacije je 206 objekata navodeći da zloupotrebe se lično sprovode na osnovu naređenja funkcionera visokog ranga od kojih jedan ima čin general-majora.

Najjezivi slučajevi

Tri osobe uhapšene su poslije pokušaja da ilegalno pređu granicu. Jedan od žena koja je bila trudna bila je primorana da abortira u sedmom ili osmom mjesecu trudnoće, drugi je dobijao samo 80 grama hrane dnevno, pa je sa tjelsne težine od 60 kg koliko je imao u vrijeme hapšenja spao na 37 za samo mjesec dana. Takođe navodi se da su ga čuvari primoravali da jede bubašvabe i glodare. Treća osoba bila je primoravana na stresne položaje i da u njima ostaje 17 sati dnevno u periodu od mjesec dana.

Posebno na meti mučenja su žene koje su zatočene u političko-zatvorskim logorima gdje su podvrgnute mučenju, zlostavljanju, prisilnom radu i seksualnom nasilju od strane čuvara.

Jedna bivša zatvorenica navela je da je u protvoru bila više od godinu dana kada je uhapšena 2015. kada se lokalnim vlastima požalila na njenu stambenu situaciju. Ona je boravak u zatvoru uporedila sa tretmanom kao sa životinjama.

"U zatvoru smo držani kao zečevi u kavezu, gdje su nam hranu davali kroz rešetke. Nismo tretirani kao ljudi, nego kao životinje”, rekla je jedna od preživjelih zavorenica, čije ime i prezime je zaštićeno kako je naveo CNN jer bi njena porodica koja je ostala u Sjevernoj Koreji mogla da ima probleme.

Korea Future navodi da je ova zatvorenica bila smještena u zatvoru u provinciji Hamgiong.

Ona navodi da je bila smještena u ćeliji površine dva kvadrata i da su zatvorenici koji su bili smješteni sa njom morali da spavaju u cik-cak pozi. Nisu smjeli da se kreću već da sjede, sa rukama na boku i da gledaju u pod. Razgovora nije bilo.

"Čulo se samo disanje", navela je ona.

Od hrane kako ona opisuje dobijali su kukuruz pomiješan sa pirinčanim mekinjama, što se koristi kao životinjska hrana.

"Sve je to trava i nema hrane, brzo ogladnite, čim spustite kašiku. Hranu i ne osjećate u stomaku", navela je ona.

Sistem Kiohvaso

Ova NVO navodi da je ovaj sistem zlostavljanja zatvorenika poznat kao "kiohvaso" i da je prisutan ne samo u političkim zatvorima i radnim logorima, nego i u klasičnim zatvorima. Raspon onih koji su podvrgnuti ovom sistemu je šarolik od krađa, ubistava, ali najviše su njemu podvrgnuti politički zatvorenici.

Sjeverna Koreja često poriče ove optužbe za kršenje ljudskih prava u zatvorima, a za ovo istraživanje navela je kao: "kampanju pritiska koju vode SAD".

“Svrha (sjevernokorejskog) kaznenog sistema je da izoluje osobe iz društva čije ponašanje je u suprotnosti sa očuvanjem jedinstvenog autoriteta vrhovnog vođe Kim Džong Una“, navodi se u izvještaju.

Kim Dživon, istražitelj Korea Future koji je intervjuisao mnoge preživjele, pohvalio je njihovu hrabrost kada su govorili, dodajući da je otkrio da je “zaista, zaista teško čuti njihove priče“.

“Ne mogu ni da shvatim kako su se osjećali i kroz šta su morali da prođu“, rekao je.

“U KPZ-u, KPZ, uvijek su im govorili da su uradili nešto loše. Dakle, jednostavno su mislili da su loši ljudi i iz tog razloga su kažnjeni. Ovo je bilo veoma ukorijenjeno u njihov način razmišljanja. Nisu ni shvatili da su podvrgnuti mučenju“, rekla je Kim.

Četiri glavne kategorije ljudi podvrgnute mučenju

Zlostavljanje u zatvorima se uklapa u četiri glavne kategorije.

Prvo, ljudi su bili samovoljno pritvarani i/ili im se nije sudilo ili im je dato pokazno suđenje, bez advokata, to bi moglo biti i 10 minuta, rekao je.

Drugo, ljudi su bili mučeni i podvrgnuti drugim oblicima zlostavljanja u vezi sa zdravljem, hranom i sanitarnim uslovima, što bi moglo biti “ravno mučenju ako se radi na određeni način”.

Treće, pitanje vansudskih pogubljenja u zatvoru, ljudi koji su upravo pogubljeni iz zatvora bez suđenja bivaju podvrgnuti smrtnoj kazni, rekao je on.

“I posljednja stvar je prinudni rad. Ljudi u zatvorima, u pritvoru, primorani su da rade u nehumanim uslovima bez ikakve plate za profit države. I ovo je jedno od najraširenijih kršenja”, navodi se.

Mnogi ljudi se šalju u političke zatvorske logore na spiskovima, a malo ljudi odlazi - tamo su doživotno dok ne umru, piše CNN, prenosi Kurir.