On je postigao i međunarodne uspjehe tako što je sklapao saveze i širio uticaj Kine u inostranstvu. Jedna stvar koja nije bila potpuno jasna je koliko je vješt u diplomatiji “jedan na jedan” i pregovaranju sa svjetskim liderima.

Kineski predsjednik morao je da se osloni na šarm na današnjem sastanku sa američkim kolegom Donaldom Trampom na samitu G20 u Japanu, usred prijetnji o daljoj eskalaciji trgovinskog rata između dvije zemlje. Iako su sve oči bile uprte u Trampa, moguće je da se Đinping našao na većem testu.

Nakon današnjeg sastanka koji je svijet čekao zadržavajući dah, konačno su svi mogli da odahnu – Kina i SAD si dogovorile “prekid vatre” u trgovinskom sukobu. Dvije najveće svjetske ekonomije su se vratile “na pravi put” i nastaviće pregovore o postizanju sporazuma.

Postojali su znakovi prije susreta da je Peking bio spreman da učini neke ustupke, ukoliko bi i SAD pristale na slične kompromise, ali je jasno da je i “divljenje” koje je Tramp više puta isticao da osjeća prema Siju odigralo veliku ulogu u novoskopljenom primirju.

Trampu se u prošlosti često dešavalo da ga “nadjačaju” svjetski lideri kada se sretne sa njima, a Si je dokazao da je posebno dobar u tome. On ima spostobnost da “očara” Trampa – čak i u stanju trgovinskog rata, američki predsjednik za njega lično imao je samo riječi hvale.

Prilikom posjete Pekingu, Tramp je naglasio da su Sijevi zvaničnici hvalili njihovu “međusobnu hemiju” i dodao je da se sa njim “jako dobro slaže”.

I zaista, tokom Trampove prve godine u Bijeloj kući, odnosi između Pekinga i Vašingtona prilično su napredovali. Sve se srušilo prošle godine kada je Vašington, poslije više mjeseci gunđanja o trgovinskom deficitu, pogodio Peking sa carinama na robu u vrijednosti od nekoliko milijardi dolara. Kina je brzo uzvratila sličnom mjerom i trgovinski rat je počeo.

Svi dosadašnji pokušaji da dođe do dogovora su propali.

Da dođe do primirja doprinijelo je i to što je ovogodišnji samit održan u nepovoljnom trenutku za SAD.

Kada je pogledao postavu samita G20, Si je na njoj našao više saveznika nego Tramp koji je napao Iran i Rusiju, njegov partner Japan je sve bliži Pekingu, dok su Italija, Turska i Indonezija potpisali Sijev projekat “Jedan pojas, jedan put”.

Istovremeno, Tramp je otuđio tradicionalne evropske saveznike i zategao odnose u Aziji agresivnom trgovinskom taktikom, dok se saudijski princ Muhamed bin Salman u Vašingtonu sumnjiči za ubistvo novinara Jamala Kašogija.

Tramp i Si su se sastati danas prvi put od eskalacije trgovinskog sukoba i obje strane su se suočile sa pritiskom da naprave progres na mjestima gdje su prethodni pregovori pucali.

"Imam veoma dobar odnos sa Sijem. Vidjećemo šta će se desiti, mislim da imamo šanse. Kina hoće dogovor, ne sviđaju im se carine" izjavio je američki predsjednik prije sastanka.

Nazivajući Sija “divnom osobom”, on je otkrio da su njih dvojica razgovarali preko telefona i da su radili na “fer dogovoru”.

To što je Si pristao da se sastane sa Trampom, već je ukazivalo na to da ima nešto da mu ponudi.

Jednako je bilo moguće da Si nije sjeo za pregovarački sto potpuno svojevoljno. Tramp je zaprijetio da će podići carine na još kineske robe u vrijednosti od 350 milijardi dolara ukoliko ne dođe do sastanka, što je dovelo do blagog ukora od strane Pekinga.

Trampove prijetnje su imale efekta, ali je i Si jasno pokazao da nije osoba koja popušta pod pritiskom. Pored toga što je uvijek vraćao “milo za drage” u trgovinskim bitkama, on je ojačao veze sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i održao je uspješan sastanak sa sjevernokorejskim liderom Kimom Džong Unom.