Ovo je priča o njima koji ponovo grade svoje živote dok beba Afra navršava 40 dana – što je u Siriji tradicionalno vrijeme slavlja i za bebu i za majku.

Umjesto toga, beba Afra sada živi sa svojom "novom porodicom" - tetkom sa očeve strane, 31-godišnjom Halom i njenim mužem i djecom u malom kampu koji su osnovali članovi njene proširene porodice čiji su domovi uništeni u potresima.

Afra sada ima šest novih rođaka braće i sestara, najstariji je desetogodišnji Mal al-Šam, a najmlađa je jednomjesečna beba Ata, koja je rođena dva dana nakon Afre.

Ova porodica je primila ekipu "Al Jazeere" u svom jednostavnom šatoru da razgovaramo o danu kada je Afra rođena, o tome kako su je pronašli u ruševinama i o njihovoj tuzi zbog gubitka rođaka.

Halil Šami Al-Suvadi, Halin 34-godišnji muž, bio je budan kada su se desili zemljotresi, budno je bilo i dvoje njegove djece i on je sjedio s njima. Noć je bila uznemirujuća i on je bio zabrinut.

Njegov šura, 26-godišnji Abdulah, došao je na večeru kod njega i Hale i oni su mu predložili da ostane duže i provede noć kod njih.

Njihove kuće su bile jedna do druge i članovi porodica su često boravili jedni kod drugih.

Abdulah, takođe poznat i pod imenom Abu Rudajna (Rudajnin otac), izvinio se svojoj sestri, rekavši njoj i al-Suvadiju da mora ići naći se s nekim prijateljima i da će nakon tog ići kući. Kasnije, oko 2 sata ujutru, Abu Rudajna je promijenio svoj status na internetu na izraz inspirisan Kur’anom:

"Smrt će vam doći čak i u kućama vašim", al-Suvadi priča "Al Jazeeri" s čuđenjem u glasu.

Kada ih je pogodio prvi zemljotres, priča al-Suvadi, rastužio se i bio je siguran da se kuća pored njihove srušila na njegovog rođaka i porodicu.

Istrčao je napolje i potvrdio svoje sumnje. Odmah su počeli kopati, prvo rukama a potom pomoću opreme koju im je posudio prijatelj iz Idliba.

U jednom trenutku je neko prišao al-Suvadiju i rekao mu da su pronašli dio ženskog tijela, upitavši može li je identifikovati?

Nakon što je identifikovao ženu kao suprugu svog rođaka Um Rudajnu i nakon što su se napori na iskopavanju udvostručili, al-Suvadi je čuo zvuke koji su dolazili ispod ruševina i za kratko se ponadao da mu je rodica živa, ali je ubrzo shvatio da zvuci dolaze od bebe.

Uskoro su uklonili dovoljno ruševina da mogu izvući bebu i zaprepašteni al-Suvadi ju je držao dok je neko otrčao da donese nož kako bi prerezali pupčanu vrpcu koja je još povezivala Afru sa Um Rudajnom.

"Do tada sam znao da je ostatak porodice mrtav, pa sam zgrabio bebu i otrčao do vojne bolnice u Džandarisu kako bih je pokušao spasiti. Moja supruga je bila u poodmakloj trudnoći u to vrijeme – porodila se dva dana kasnije – i nije mogla poći sa mnom, pa je sa mnom pošla Um Abdu, naša komšinica. U vojnoj bolnici su nam rekli da beba izgleda dobro i da samo treba žena da je doji, ali meni to što su govorili nije imalo smisla. Zato smo otišli do Afrina i našli bolnicu tamo s ljekarom koji se pobrinuo za nju dok je nismo mogli vratiti kući. Ostala je tu danima pod njihovom brigom", priča on.

Hala nastavlja:

"Ona (Afra) je polomila tri rebra i imala je prašine u plućima jer je rođena pod ruševinama".

"Vodimo je na redovne kontrole u bolnicu, ali njeno opšte stanje je dobro. Dojim obje djevojčice … nikada se ne bih odrekla Afre. Ona je moja rodbina, moja krv. Mnogi ljudi su je željeli usvojiti, ali mi to nismo dozvolili. Brinućemo se o njoj o kao o svojoj djeci", kazala je Hala.

Al-Suvadi se osjeća kao i Hala.

"Volio sam svog rođaka, svi su ga voljeli, i brinuću se o njegovoj kćerkici kao da je moja. Porodica njenog oca željela ju je usvojiti, ali ja sam odbio. Razgovarao sam s njenim djedom i bakom i oni su nam dali svoj blagoslov da se mi o njoj brinemo", kaže on.

Prisutan je opipljiv osjećaj uzbuđenja zbog Afre u porodičnom šatoru, ne samo zato što je je jedino ona ostala od proširene porodice, već možda i zato što se tek vratila iz bolnice, gdje ju je al-Suvadi odveo jer je imala poteškoće s disanjem nekoliko dana prije nego što je "Al Jazeera" posjetila ovu porodicu.